BALADA
O NOVA VLADA
O presvijetli, o najveći Gospodine Bože,
Ono što Ti moram reći sakrit se ne može.
U državi lijepoj našoj izbori su bili,
Niti lijevi niti desni nisu pobijedili.
I jednima i drugima kao riblja kost
U grlu se zalomio metkovićki Most.
Ta je stranka vrlo mlada al' je iz inata
Velikima preotela devetn'est mandata.
Tek tada je zavladala nerješiva zbrka,
Za Božom je i družinom pokrenuta strka.
Zvali su ga i kumili i Tomo i Zoka,
Al' Božo je pogledav'o Kaptol ispod oka.
I kada je sa Zoranom potpisao besu,
Biskup ga je Košić Vlado složio k'o
ljesu.
Preko svoga faceboka prijetio mu Kristom
Pa je Božo preko noći reterir'o istom.
Vratio se Hadezeu i rekao glasno
Kako su ga neki tamo nazivali kasno,
Pa mu Mostu podmetali Esdepe stupove
Da ga slome i razbiju ka rimske ćupove.
Na kraju se ova farsa završila sretno,
Jer Tomo je nestranačkog mandatara
metn'o.
Finog dečka iz Kanade Orešković Tima
Kome nije zasmetala zagrebačka zima.
Primio se Tiho posla, sastavio Vladu
Kakvu su mu servirali k'o posljednju
nadu.
U toj vladi svi su novi ministri i vođe,
Tako da će izginuti dok mandat ne prođe.
Još ako im Bog pomogne i narodna masa
Bankrot ćemo nadvladati i... eto nam
spasa.
Ivo Mijo Andrić
0 коментара:
Постави коментар