Polje makova crveno
sanjam
Kameni cvet dok tugom
polivam
Preci me sa neba
gledaju
U kiši suze šalju
Duge šaraju po
nepoznatom gradu
Da nikad ne izgubimo
nadu
Ožiljke će izbrisati
vreme kad stane
Kad list jesenji
odleti sa grane
Maglena koprena
istinu bi da skrije
Da nama tu života
bilo nije
Otići kamo treba
izbeglica
Kad nismo ptica
selica
Danas lakše je biti
lastavica
Za put joj ne treba
domovnica
Nama ne veruju
Kandže čitaju
Tišina tamo
Reći će samo
Kasnije nazovi
Kad izgube se snovi
Takvi smo mi ustajemo
kad zora se budi
Hleb dajemo onima što
kažu da smo ludi
Tuđe je nama uvek
draže
Verujemo onom tko nas
laže
Sat od peska nas trže
Žurimo od njega brže
Godine svemirom lete
Vrte se oko planete
Preko stepenica
Bezbroj razglednica
Duboka reka
Večito teče
Haiku pesnik davno
reče.
Dragica Ohashi
0 коментара:
Постави коментар