Razgovori smrtougodni
Part I
Kartamo se Smrt i Ja.
-Ti si Ona, pitam je.
-Aha, odgovara.
-Pa da, kaže se... ova smrt... a ne ovaj smrt - zaključujem i dijelim
karte.Vrag mi ne da mira, pa zapitkujem dalje:
- Jesu li sve smrti Ona ili ima i njih?
- Nijedna smrt nije ista - kratko reče.
- A možeš li ti biti kao
onaj Đo Blek? O, prelijepi Bred!-
gnjavim.
- Nisam još apdejtovana - nervozno se trgne.
.jpg)
- Možda ti je pao fajervol - cerekam se.
- Pripazi da ti ne dođe fajer - sikće iz crne rupe
u kapuljači, i kakva ti je to
glazba. Galama, režanje.Nemaš nešto fino, lagano, „šlagerski?“
- Fuj, ne slušam te šitove. Samo
jaku mjuzu. Izgleda da ti nisi Smrt nego Smart. Negdje si izgubila
slovo a. Pametnica. Prije nego nastavimo da te
pitam, nisi došla po mene nego kod mene, jel`da?- vrlo uglađeno se smješkam.
- Aha. - reče.
- O, zašto nisi Đo? - kažem s uzdahom.
- Nemoj da te đointiram sad
kad odlučujem o sljedećoj karti, pa da tvoja baljezganja riješim
rastafarijanski, Hej
Đoooooo..! Ključni je trenutak! - raspomami se.
-
Ključ? Tko je rekao ključ?- začuje se u sobi.- I kakva
je to laganica od glazbe.Dosta mi je harfi
i orgulja. Daj, imaš
li Ramštajna?- začu se gromki glas.
- Tko je sad ovo? Imaš li ti
brata, švalera,komšiju?- zacvilim
Smrti.
- Ključar!!! Spasavaj se od te dosade!!! -prigušeno odgovara.- Gdje mi je gavran? Gdje si ostavila
moju kosu?
U svjetlosnom orealu, sjeda u stolicu lijep lik.Oko njega lepršaju krilca.
-
Moje ključeve nećeš spremati. Ne vjerujem ja nikome. Nego, ako ti nećeš, mogu ja
završiti
partiju mjesto tebe, a
djevojko ? - pita slobodno, naširoko.
- Samo izvoli - galantno se nakloni Smrt, a meni prošapta:- Pazi, vara, uzduž i poprijeko.
- Čuo sam te. JA to
nikada ne radim! Ova krilca okolo izigravaju klimu.Vrućina pritisla - pobuni se
Ključar.
- Kad je već riječ o vrućini,
okrenuh se Smrti, možeš li mi usput pokositi travnjak?“
- Kakav crni travnjak, sve sprženo. Ove godine smo
malo zalijevali. Znate li, cure, da na ozonsku rupu
najviše djeluje
vodena para? Pa nismo ludi da sami
sebi naudimo. Što veća rupa, bliži smo vama.
A odstojanja između
nas i vas mora biti. Kad legende padnu, pada i vlast. Gdje je taj Ramštajn?-
zaurla.- Dokle ću čekati?“
-
Odoh, s
ovim nam nema
života - zacvili
Smrt.
Eta Grubešić
0 коментара:
Постави коментар