Za veću dozu pravde, biram bezbedne staze
Rođena kao protivnica laži,
na uočene nepravde ukaži,
istinu štiti, da se širi,
svakog okuraži
da bedem pravde snaži.
Vera u dobro, radosnicom suzom vlaži.
Laž za istinu nikad ne prodaj,
pravednosti čast odaj,
neka obiđe svet,
uvek spremna za pokret,
produbljenim idejama daj zalet,
ne otkazuj razgovore,
dijalogu otvaraj otvore
nikakav sukob da ne eskalira,
mir svako za sebe da bira,
ljubav za čoveka da širi,
ako u tome ne uspemo
– tehnički, sami smo krivi,
nek’ na delu rastući budu
isprovocirani pravedni odabiri.
Smrt pre smrti
Kad prestanu da vas zovu telefonom
– ugasili ste,
kad prestaju da vas poznaju na ulici
– šamar po gubici,
kad vas niko ni za šta ne pita,
život iz vas etapno odskita;
malo-pomalo i života je pravog nestalo,
niko vas neće za uši vući,
ni verbalno tući,
stomak će se sam uvući,
misli svakojake povući, zasvagda;
prestaće svaka nagodba
korak do groba.
Nemiri ne smeju biti odabiri
Državnom odlikovanju
ne može da se nada
onaj ko opoziciji pripada.
Politički neistomišljenici
ne skakuću
po istoj stazici.
Gde god se zagrebe,
vidiš da ne mora,
ali i može – bez tebe.
Iznenađenjima smo skloni,
ali sumnju u pravdu – otkloni,
nepravdi nek odzvoni.
Opasnost uvek vreba,
čovek je izložen i dobru
i onom što ne treba.
Podele su kobne,
uzvrti se napadačka krv
u osobama koje su zlobne.
Prostora dajte
za institucionalne pravde,
fokusi perstektive nek nas nadžive.
Sistemske vrednosti
socijalne su i ekonomske ravnoteže
kojima pokolenja teže.
Slobodno izražavanje - svakako
Što scenarista zamisli,
scenograf namesti,
glumac, što bolje ume, odglumi,
režiseru snimatelj dirigovano snimi,
montažer montira da ljubitelj filma
iz svoje udobne fotelje konzumira,
na kraju, kritičar slabe tačke,
da ih naglasi, odabira.
Padne senka, mračna doveka.
Raskomadati filmsko brižno carstvo
ne bi smeo svako jer umetničko stvaranje
ni na jednom nivou – nije lako.
Bez moći,
daleko nećeš doći
Otvorenog srca,
volim da pišem
satirične note,
ali i van moje
volje, nošene pravdom,
sve više se
niotkud kote,
ima premnogo
spoljnih poticanja,
da bih sada,
naglo, posustala,
s nepravdom,
celog života,
bijem boje,
samo prave stvari
mogu da me
osokole.
Ne voli niko
onog ko
mnogo zanoveta,
ali šta ću,
misli mi
preleću preko celog sveta.
Prevelike su
razlike
između moći i
nemoći,
shvatila sam
davno
– ne može se, i
pored najbolje namere,
baš svakom
pomoći,
neko se
pritaji,
neko odskoči;
tek kad ostari
čovek sagleda
kolike su mu
bile moći.
0 коментара:
Постави коментар