IZ
ZAJEDNIČKE KNJIGE: MISLIM, PJEVAM I PIŠEM
Autora Ive Mije Andrića i Valentina Dimitrova
SATIRIČNO PRIJATELJSTVO
Baveći se balkanskom aforistikom, bilo je „obavezno“ naići na internetu na
ime Ive Mije Andrića. Već i taj beskontaktni prvi susret s njim izazvao je u
meni interes i poštovanje. Prema Srbinu Milanu R. Simiću, „Svaki aforističar na
svijetu pita se: ‘Ako je Lec prvi, tko je treći?’“ Po toj formuli, saznavši sve
više o njemu, bio sam spreman prepustiti drugo mjesto Ivi Miji Andriću. Jer, ja
sam imao samo jednu „prednost“ – bio sam malo stariji od njega, a on je vodio
po svim ostalim pokazateljima. Ranije se posvetio književnosti, napisao je više
autorskih knjiga, više recenzija, sastavio više antologija, bio je prevođen na
više stranih jezika.
On nije znao da sam ga već uvrstio u Antologiju balkanske aforistike na
kojoj sam radio, kada je došlo vrijeme da ga opširnije predstavim i u
prestižnom bugarskom časopisu „Literarni svijet“. Već sam predstavio dosta
balkanskih aforističara, ali stvaratelja iz Hrvatske takvog kalibra stalno sam
odgađao za „desert“. Prije nekoliko godina to ne bi bilo moguće, ali uz pomoć
informacijskih tehnologija sada sam se usudio istaknutom hrvatskom satiričaru
uputiti prijedlog na hrvatskom jeziku. Na njega se nastavila naša
korespondencija.
Ivo Mijo Andrić odmah se odazvao i prije roka dostavio sve materijale –
fotografiju, biografiju, aforizme i nekoliko svojih knjiga. Ono što sam dobio
bilo je impresivno količinom, a još više kvalitetom. U časopisu je objavljeno
maksimalnih za tu rubriku njegovih 43 aforizma.
U kratkom roku razmijenili smo svoje knjige i misli o onome što radimo.
Napustili smo službeno „kolega“ i „Vi“ kako bismo prešli na „Ti“ i na Ivo i
Valentin. Kada je Ivo saznao da radim balkansku antologiju, poslao mi je svoje
„dvostrane“ antologije hrvatskih aforističara u kombinaciji s njihovim kolegama
iz drugih balkanskih država. S jedne strane, to mi je puno pomoglo u odabiru
autora i aforizama. S druge strane, uvjerilo me da je Ivo među najboljim
antologičarima u regiji, pa i izvan nje, zajedno s Aleksandrom Čotrićem iz
Srbije i Vasilom Tolevskim iz Sjeverne Makedonije.
Ivi Miji Andriću pripada ideja da u nastavku njegove serije od pet
dvostranih antologija napravimo još jednu hrvatsko-bugarsku. Svaki od nas da
preuzme svoj dio. On je imao ogromno iskustvo, dobro je poznavao hrvatske
aforističare, i nisam sumnjao da će hrvatski dio biti savršen. Pred bugarskim
je bilo prepreka. Za razliku od Hrvatske, kod nas nema nacionalnog aforističkog
udruženja koje bi pružilo organizacijsku pomoć. Za razliku od Hrvatske, kod nas
se godišnje ne izdaje aforistički almanah. Posljednji takav zbornik doajena
Turhana Rasieva izdan je 2009. godine. Rad na takvom projektu trajao bi godinama,
a mi smo ljudi u godinama i nemamo vremena za gubljenje. Tada se rodila ideja
da hrvatsko-bugarska kolaboracija siđe na osobnu razinu.
Ivo je imao vodeću ulogu u formiranju koncepta, strukture i omjera u njoj,
njegova briga bila je koordinacija u izdavačkom timu. Jednom riječju, to je
Ivin projekt uz moje sudjelovanje. Ja sam bio u povoljnijoj poziciji. Budući da
nisam poznat u Hrvatskoj, bilo mi je lakše iz cijele svoje produkcije odabrati
ono što bi bilo zanimljivije u nekoliko oblika. Naravno, ima i „svježih“ stvari
koje nisu objavljene ni u Bugarskoj. Budući da Andrić ima dosta knjiga
objavljenih „kod kuće“, njegov je zadatak bio složeniji. Trebao je biti
aktualan, ponuditi nove neobjavljene aforizme, a satirična poezija bila bi
„bonus“ za ljubitelje rimovane riječi. Tako je nastala ova „šarena“ knjiga.
S nestrpljenjem sam očekivao da vidim prvi dio. U aforističkom segmentu od
134 rada nazirao sam onog Andrića kojeg sam već otkrivao, čitao i prevodio –
dubokog, raznolikog i mudrog, koji je iz malo i „jednostavnih“ riječi izvlačio
značajne poruke. Sviđala mi se satirična „temperatura“, majstorska književna
forma, umijeće da dotakne srca općeljudskim temama, da gradi duhovite
konstrukcije koje potiču na razmišljanje, da „krije“ bit u dvosmislenostima i
zagonetkama, da se obraća čitatelju nepobitnim aksiomima, nenametljivo ga
savjetuje, da ga uključuje u lijepo i duhovno, da se zajedno s njim zgraža nad
ružnim i nedopustivim u društvu i čovjeku.
Satirična poezija bila je ugodno iznenađenje. Satirična pjesma općenito
odgovara i zahtjevima aforizma bez kratkoće, ali teže nastaje jer mora biti u
„stisci“ rime i ritmike, mora imati „melodiju“. Ona pruža mogućnost za više
izražajnih sredstava koje Ivo vješto koristi. Njegove 22 ode, poredane u savršene
strofe od 4 do 6 stihova, obrađuju važne teme – naciju, državu, vlast,
demokraciju, tranziciju i mnoge druge. One govore o visokoj građanskoj
svijesti, sociološkom presjeku društva, o hrabrosti i nepomirljivosti autora.
Zapravo, njegove satirične pjesme su „križni put“ ljepote forme i gnjeva
sadržaja.
Dvaput sam bio „gost“ Hrvatske – na odmoru u Dubrovniku i u Poreču. Čuvam
lijepe uspomene na zemlju i njezine ljude. Na poziv Ive Mije Andrića sada
„gostujem“ hrvatskim ljubiteljima satire. Moje sudjelovanje u ovoj knjizi moj
je skromni dar od srca!
Valentin Dimitrov
AFOGRAMIZMI… I. M. Andrića
Aforizam je eksponat na izložbi mudrih misli i riječi.
&
Epigram je poetika
duha
izatkana od
leksičkog ruha.
&
Što duže živim, sve kraće pišem.
&
Isključiv sam. Iz svega su me
isključili.
&
Ne radi mi se kad vidim šta nam sve
rade.
&
Nisam se prepoznao. Ni na što više ne sličim.
Otkad sam upoznao
onu, kojom se dičim.
&
U redu su samo oni koji dođu u prve
redove.
&
U top formi su oni koji pucaju na
visoko.
&
Lako je bogatašima, za njima se uvijek
diže prašina.
&
Zahvaljujući ocu domovine, mnogi su
ostali bez očeva.
&
Da sam sve znao, svega bih se prošao.
&
Situacija na terenu bit će bolja, kad dobijemo terenski dodatak.
&
Najmanje rade oni koji misle da vrijeme
radi za njih.
&
U Jugoslaviji smo dosljedno i grubo primijenili
marksističku teoriju o odumiranju
države. Ubili smo
je.
&
Hrabrost je lažni osjećaj moći. Nemam
takav osjećaj.
&
Ne pričajte puno o posljedicama, ako već niste posljednji.
&
Nekad smo imali državni vrh. Sad imamo
državno dno.
&
Narod je čudna biljka. Svuda raste, a
malo gdje uspijeva.
&
Vođa je u pravu! I kad skrene!
&
Sa prošlošću se suočavamo tek kad nas
prođe.
&
Ne sijecite granu na kojoj sjedite.
Nećete kasnije imati na čemu visiti.
&
Sve će to politika pozlatiti! A narod platiti!
&
Uveli su poticajne mjere za nezaposlene.
Potiču ih da idu iz zemlje.
&
Samo gostoljubivi domaćini gube i na
domaćem terenu.
&
U pravu ste! Krivi smo!
SVJETLOST DUHA KRATKE MISLI
Kad se
čovjek od rane mladosti neprekidno druži s perom i papirom, za sedamdesetak
godina života iza njega ostanu milijuni
ispisanih riječi i deseci hiljada popunjenih stranica teksta različitog
sadržaja. Nakupi se to kroz vrijeme i ostavi vidljiv trag koga nikakve
prirodne nepogode i društvene mijene ne
mogu izbrisati. Nema danas puno takvih ljudi, a jedan od njih je i Valentin
Dimitrov bugarski novinar, urednik i književnik iz Varne, lijepog lučkog grada
smještenog na obali Crnog mora.
Valentin
Dimitrov kao i mnogi drugi pisci,
uključivo i mene, nije izučavao visoke stručne škole u kojima se
obrazuju budući novinari i spisatelji. Nakon srednje, završio je višu pomorsku školu u rodnom gradu,
a desetak godina kasnije i Vojno-političku akademiju u Moskvi, gdje je naučio
ruski jezik koji mu je kasnije omogućio da se bavi i prevodilačkim poslom. Iako
je radio u vojnoj mornaričkoj službi, Dimitrov se cijelo vrijeme bavio pisanjem
tekstova za lokalne, regionalne i nacionalne listove i časopise te internetske portale.
U njima je objavljivao i svoje književne radove, a najviše priče, prozne
minijature, aforizme i epigrame.
Široko
područje djelovanja i bogato radno i
internacionalno iskustvo omogućili su mu književnu afirmaciju, kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom
planu. U Bugarskoj je postao poznat kao pisac priča i romana, a izvan zemlje se
afirmirao kao vrstan aforist, humorist i satiričar. Za pola stoljeća literarnog
stvaralaštva u njegovoj bibliografiji upisano je dvadesetak književnih naslova.
Većinu čine romani i zbirke priča, a ostalo su knjige aforizama, epigrama i
kratkih proznih humorističko-satiričnih zapisa koje je nazvao minijaturama. One su jedna vrsta mini
kozerija i bilješki o svemu što nas okružuje i što se oko nas događa od prvog
do posljednjeg trenutka života. Pored toga, njegovi radovi uvršteni su u
tridesetak zajedničkih zbirki, almanaha, antologija i tematskih zbornika
objavljenih u šest država. Tome treba pridodati još dvadesetak knjiga drugih
autora koje je Dimitrov priredio, uredio, ili je bio njihov koautor.
Kad sam
krajem 2024. godine predložio Valentinu da pripremimo međudržavni zbornik bugarskih i hrvatskih aforista, on mi
je odgovorio prijedlogom da pripremimo zajedničku koautorsku knjigu aforizama, naglašavajući da je sličnu knjigu prije nekoliko godina
objavio sa poznatim srpskim aforistom i antologičarem Aleksandrom Čotrićem. Usput mi
je sugerirao da u
knjigu, pored aforizama, uvrstimo i druge vrste našeg humorističko-satiričnog
stvaralaštava. Taj prijedlog sam s
radošću prihvatio, jer nam je ona pružio priliku
da prezentiramo širi i sadržajniji izbor iz našeg bogatog literarnog opusa,
koji je naišao na dobar prijem kod čitalaca i ljubitelja duboko-mislenog i
kratko izričajnog načina književnog izražavanja.
Nakon
postignutog dogovora krenuli smo na posao izbora građe za zajedničku knjigu.
Radili smo to po vlastitom osjećaju i uz uzajamnu izborničku podršku. Valentin
je iz svog neiscrpnog aforističkog i satiričnog fonda ranije napisanih radova
izabrao aforizme, duhovite prozne minijature, maštoviti opisni pojmovnik
gubitnika i set abecedno složenih izraza naslovljen kao satirični rječnik. Sve
to zajedno čini zaokruženu aforističku i humorističko-satiričnu cjelinu koja se
uzajamno nadopunjuje i potvrđuje ga kao autora iznimne misaone snage i bogate
leksičke izražajnosti, kakvih je malo na našim balkanskim, ali i širim
evropskim prostorima.
Njegov
dio zajedničke knjige sigurno će izazvati veliku pažnju čitalaca i ljubitelja
aforističkog i satiričnog stvaralaštva u Hrvatskoj, jer je po formi originalno,
a po sadržaju iznimno bogato, misaono duboko, poetski nadahnuto i
iznadprosječno duhovito. Tako bogat izbor kratkih formi književnog stvaralaštva
do sada se kod nas nije pojavio i predstavljat će pravo osvježenje, ne samo za
hrvatske aforiste i čitatelje, već i
za jezičke stručnjake, koji su se do sada rijetko bavili aforizmom kao kratkom
formom književnog stvaralaštva.
Da bih
dao makar približan doprinos kvaliteti i vrijednosti ove knjige, u svom dijelu
prostora opredijelio sam se za uvrštavanje radova koje nisam do sada
objavljivao. Radi se o aforizmima i kratkim mislima koje sam napisao u prošloj
i ovoj godini te humorističko-satiričnim pjesmama koje sam namjeravao objaviti
u posebnoj knjizi oda na teme iz suvremenog života. Nadam se da ću tim izborom
barem malo osvježiti ovu našu zajedničku internacionalnu zbirku u vremenu i
društvenoj klimi koja nije baš naklonjena humorističko-satiričkom i
aforističkom stvaralaštvu, iako mu je ono, po mnogo čemu, dobro došlo.
Kolegi i
prijatelju Valentinu Dimitrovu zahvalan sam što je književnim putem prenio dio
svoga aforističkog i humorističkog stvaralaštva u Hrvatsku u kojoj danas živi
tek oko 260 građana bugarske nacionalnosti. Objavom ove knjige u elektronskom
obliku svima njima, kao i ostalim čitaocima koji vole čitati aforizme i kratke
misli, cjelokupni sadržaj zbirke bit će dostupan kad god požele unijeti u svoj
dom i duh makar malo
aforističke i humorističko- satirične svjetlosti i vedrine. Pošto se digitalne knjige u Hrvatskoj vode u evidenciji
Nacionalne i sveučilišne knjižnice, knjiga će biti dostupna i čitateljima širom
Evrope i svijeta.
Ivo Mijo Andrić
AFORIZMI … Valentina
Dimitrova
Giljotina i sociologija su slični. Njihovi rezultati su
po glavi stanovnika.
***
Lažna
nada prva umire.
***
Budale
traže mjesto pod suncem, pametni – u sjeni vođe.
***
Prostak
drži ruke u džepovima. Političar – u tuđim.
***
Iznimke
dokazuju samo ona pravila koja im odgovaraju.
***
Paradoks:
Novac je zlo, a zao si kad ga nemaš!
***
Jezik
ne držimo za zubima tek kad nam ih razbiju.
***
Um
govori kamo da idemo, za marširanje um nije potreban.
***
U
striptiz baru skidaju odjeću, u politici – povjerenje.
***
Glavna
briga političara je raditi za budućnost… svoje djece i unuka.
***
Jednom
ćemo i mi dobro govoriti o državi! Kad umre.
***
Princip
promocije: Svaki drugi sir u mišolovci je besplatan.
***
Teško
se živi s mnogo nedostataka, lako – s nedostatkom dokaza.
***
Na
karti Europe Bugarska je emblematično mjesto! Mjesto zločina!
***
Najkraća
trgovačka tajna: Krademo.
***
Bogat
muškarac ljubavnicu oblači s mnogo novca,
siromašni
zaljubljenik je skida samo pogledom.
***
Svugdje
u svijetu su manjine obespravljene, samo kod nas – većina.
***
Na
našoj državnoj zgradi nosivi je peta kolona.
***
Na
rezervnoj klupi literarnog tima sjede izbačeni huligani satiričari.
***
Kod
nas sve ide uz protekciju veleposlanstava. Zato smo protektorat.
***
Sport
je koristan za mišiće, aforizmi – za mozak.
***
Popravljajući
Ustav, ostavili su na njemu otiske prstiju.
***
Svatko
daje ono što nema – pamet, nitko ne daje ono što ima – novac.
***
Ono
što je sagrađeno prije nismo uspjeli obojiti. Zato smo to srušili.
***
Hodamo
stabilnije – oslanjamo se na prosjačke štapove.
***
Naši
će se iseljenici vratiti kad vratimo državu.
***
Linija
siromaštva je naša državna granica.
***
Često
dokazujemo da nismo roboti.
Doći
će vrijeme kada će roboti dokazivati da nisu ljudi.
***
Tko
želi prestati pušiti, prelazi na elektronske,
tko
želi prestati čitati knjige – prelazi na Facebook.
***
Vješt
politički trgovac može prodati svako smeće.
Čak i
vlastitu savjest.
***
Život
uvijek ima sretan kraj! Za bogate – sretno. Za siromašne – kraj.
***
Izbori
su bili korumpirani! Podmićivali su nas i obećanjima.
***
Dohoci
– po glavi stanovnika. Zablude – po ovci iz stada…
***
Paradoks
– moramo lagati da bismo dokazali istinu.
0 коментара:
Постави коментар