Ako
već moramo da propadnemo,
zašto
idemo težim putem?
Svi
putevi, kojim idu pobunjeni studenti i narod, vode u slobodu.
Voda
i mladost se ne mogu zaustaviti.
Preplave
one koji se nisu na vreme sklonili.
Nema
potrebe da piše knjigu o obojenoj revoluciji.
Svi
su ga već pročitali.
Kad neko ovde umisli da je bog, ne ode u Gornju
Toponicu,
već na Andrićev venac.
Da saznate da će onaj što se pojavio na
televiziji da slaže, ne treba ton.
Dovoljna je slika.
Vođa ima najviše poverenja u lojaliste.
Samo oni mogu da mu priđu sa zadnje strane.
Džaba što je Srbija najlepša na svetu.
Oni su i dalje zaljubljeni samo u njega.
Hiljadu puta ponovljena laž,
postaje udarna vest na televizijama sa
nacionalnom frekvencijom.
Dijalog
vlasti i naroda vodi se na ulici.
Za
prepoznavanje - predstavnici vlasti drže pendreke.
Radujemo
se danu, kada će današnje zlatno doba, postati samo ružna prošlost.
Današnje kukavice jaja polažu u studentsko
gnezdo.
U
toku je saniranje terena.
Čiste
se tragovi demokratije u Srbiji.
Kada
je vladi cilj da ne uradi ništa, uspeh joj je zagarantovan.
Tek
kad dokažeš da si kompletan idiot,
vlast
počinje ozbiljno da računa na tebe.
Najbolji
smo na svetu u netrežnjenju od stvarnosti.
Srpska varijanta štapa i šargarepe - pendrek i
tri crvene.
Afrikancima su nepotrebne čizme, Eskimima
sandale, a Srbima novčanici.
Srbija
ima svoje mesto u Evropi.
Rezervisana
joj je magareća klupa.
Sukob
je neizbežan.
Podelili
su nas i zavadili, a nema ko da nas
pomiri.
Izlazak mrtvih na izbore može da spreči
samo glogov kolac u ovakav izborni sistem.
U
životu uvek bolje prođu oni što ćute.
Bez
ožiljaka sačekaju da oni što se bune ostvare
njihove ciljeve.
Nas
može samo rat da spasi.
Uvek
je posle rata bilo bolje.
U srpskim kafanama najbolje ide piće koje pije
gazda kafane.
Malo fali da živimo u slozi, a još manje da
nesloga bude veća.
Aforizam
ima dušu, zato što nastaje iz duha naroda.
Dobrivoje
Antonić
0 коментара:
Постави коментар