Knjiga aforizama „Bogatstvo zemlje leži u dubini njenih misli“ Danice Mašić je autorsko izdanje objavljeno sredinom 2015. godine i predstavlja drugu knjigu aforizama ove autorke posle 18 godina.
Recenzent prof. dr Dobrivoje Stanojević je napisao o knjizi:
AFORISTIČKE MUNjE
Aforističke mudronosne munje Danice Mašić porivaju mnoga polja. Koristeći se ironičnim, humorističkim i satiričkim nosivostima visprena aforističarka, na jedinstven način, na primerima čak 400 odabranih frazeoloških obrta, u stvari, predano preispituje jezičku tradiciju. Ponekad su ovi aforizmi ljupki i bezazleni (Prazan čovek je pun sebe), ponekad satirični (Vođa nam nikada ne gine). Uvek nadahnuti, plaćeni iskustvom, mereni darom, naglašavaju suprotstavljeni smisao u onome što se činilo jedinstvenim i nepromenljivim. Negde između patnje i brižnosti.
Ovim ironičnim mudrolijama sučeljenim sa frazemskim višeznačjem nagoveštavaju se visoka etička merila. Aforističarka umešno razlikuje dobro od zla, kao i veće zlo od manjega zla, stvarno od nestvarnoga. Danica Mašić gradi posebno moralni lik koji polazi od sebe, a nesebično daruje drugima. U jedinstvenom promišljanju čuva se obraz mislećih i duhovitih ljudi. Spasava se stečeno i nadgrađuje mudrošću (Iz dana u dan, ulazimo u noć). Tako se odabranim samosvojnim tumačenjem frazeološkog korpusa izlaže sramu sve što valja preispitati. Ovim mudrostima izoštrava se slika okoštalog pojma i nudi drugačije tumačenje, puno podsticajne istraživačke melanholije koja tera na razmišljanje. Mudrost života dublja od ljudske mudrosti, kako je govorio Gorki.
Nedostaci drugih ljudi se spretno uočavaju i kritikuju, ali se pokazuje i razumevanje za njih (Boli ga uvo, sedi na ušima). Čini se da su dodaci Danice Mašić istinitiji od predloška. Kako je to moguće? Sve životne i frazeološke pojave posmatraju se sa neophodnom mudrom pažnjom koja se ne da odglumiti. Ponekad se neočekivanim sastavljanjem dva frazema daje ironični savet (Tapkanjem u mestu sebi kopaš jamu), ponekad donose paradoksalni otrežnjujućući zaključci (Kakav pacov! Uvukao se u mišju rupu). Oni se ne mogu preneti a da ne pokrenu na akciju. Tako se upada u lančanu mudroliku avanturu stalno napetog mišljenja.
Najvrednije u aforizmima Danice Mašić jeste umna igrivost i nepristajanje da se po svaku cenu bude duhovit. Reč je o tome da se ukaže na promišljanje povodom određene frazeme, poslovice ili izreke. Tako se mudrost najbolje samooblikuje tragajući za istinom drugačijom od opštepoznate (Može se živeti od vazduha. Dok jedan udahne, dvoje izdahnu).
Moćno stilsko sredstvo u oblikovanju ovih naopakih mislenih munja jeste predani rad na sažetosti. Mudrost je uvek kratka. Što manje, to bolje. Skrivena mudrica ovih aforizama prećutkuje stereotipe i ističe posebnosti u opštem preispitujući mudrim komentarom svaku frazemsku kategoriju na sebi svojstven način. Mudrosti ne padaju s neba iako imaju božanska svojstva. Treba otkriti zablude i produžiti život novim istinama (Diktator stavlja tačku na početku diktata). Danica Mašić ne krije svoje mudrosti, ali ih i ne ističe kao jedino vredne. Iskustvo, obrazovanje, vaspitanje, razmišljanje i dar da se uoče prava značenja u novom vremenu krase Daničinu nedoslovnu nadgradnju. Ako se ona ne uoči, ništa se nije uočilo. Otvorite četvore oči. Čućete nečuveno.
U podsticajnim napomenama Danice Mašić nalazi se nepregledna sloboda da se misli drugačije (Vlast je opoziciji na dohvat ruke. Drži je u šaci). Mudro poznavanje drugih vodi u vlastitu spoznaju. Ishod jesu nesvakidašnje narodno saznanje da je „bolje s mudrim plakati nego s ludim pevati“. Pobeda starog duha jeste novi početak ovih mudrosti (Izašli smo ranije sa posla. Čekamo bolje sutra). Ko nije spreman da misli, radije neka odustane.
Danica Mašić dobro poznaje svet oko sebe i jezik kojim govori. Iako je taj svet pun nesavršenosti, ona ga ne ne prezire, pa govori o onome o čemu su drugi ćutali. Ona traži protivurečnosti, sučeljava ih i podstiče da ponovo progovore na Daničin način, danicizmima.
Polazeći od frazema Danica Mašić kao da pita narodnu mudrost šta joj je danas činiti na ovom svetu gde iza mene stoje oni i koji nemaju prilike da sede. Umereno se smejući, ova aforističarka se nikome grubo ne podsmeva. U jeziku i stvarnosti nalazi novo nadahnuće. Ona ima osobinu mudraca da sve stvari i sva iskustva pogleda i sa druge strane, da skine paučinu sa očiju, da ih drugačije oboji, da se bezumno ne ide po mraku. Poznajući mrak okoštalog frazema, Danica ume da ugradi svetlost novih umovanja i da ukrasi bezvredne fraze. (Nekada je bacanje zemlje za pokojnikom udaranje kamena temeljca). Takvo nezadovoljstvo može voditi samo u napredak.
Postojana u svom traganju i stvaralaštvu, Danica Mašić podjednako ozbiljno prilazi svakoj temi menjajući joj mesto u tradiciji i kulturi. Tako sjedinjene, izreka i novi komentar postaju vredniji pojam. Malim stvarima u jeziku pokreću se velike, baš kao što munja može da zapodene požar. I kao što posebne reči u okviru frazema gube svoje posebno značenje, tako i mudra nadgradnja u komentaru frazema menja značenje izreke i poslovice otkrivajući vrednosti koje ne bismo uočili da nije ovog nadahnuća.
Mudra i duhovita za stotine običnih ljudi, Danica Mašić traga po nepromenljivim jezičkim matricama ne bi li našla novu meru svog nadahnuća. Tako se neprestano preispituju nerazumna pravila (Vlast je narodu dala korpu. Za dalje neka se sam snalazi). Valjda će tako nerazumnost jednoga dana početi da iščezava. U zemlji slepih, Danica je postala vidovita.
Osetljiva za sakriveno u jeziku, Danica Mašić traga za novim vrlinama reči. Zato se njeni aforizmi i ne bi dopali vladarima, možda ni nekim jezičkim čistunicma. Diktatori misle da su satkani samo od vrlina. Tradicionalnisti čuvaju jezik od promena, od čega se nikako ne može sačuvati. Ipak, kad vladar ode, svi misle da ga mogu zameniti. Kad mudrac zaćuti, svi ćute. Mudrost je more bez obala, ćutanje obala bez mora.
Jezik živi ako se upotrebljava, razvija, dograđuje i menja. Nadahnuće ovoga humora, i kad je nezlobivo i kad je lično, nalazi se u širokom spektru novog posmatranja upotrebljenih izreka i poslovica. One će u drugačijem, dograđenom obliku, možda, postati nove trajne izreke i poslovice. Jer u svakom aforizmu Danice Mašić početak je poznat, a kraj nas opamećuje. A onda se iznenadimo kako nam to dosad nije palo na pamet. To je znak da nas je ova aforističarka svojim jezičkim tragalaštvom u oblicima koji su se dosad činili nepromenljivim, naučila da mislimo drugačije, mudrije. Brzo, munjevito! Kako se o jeziku jedino i misliti može. Mudrosti koje prosvetljuju i vesele. A ne vređaju.
Prof. dr Dobrivoje Stanojević
BELEŠKA O PISCU
DANICA MAŠIĆ (Aleksandrovo, 1944), aforističar i enigmata. Gimnaziju i Višu pedagošku školu završila je u Zrenjaninu. Radni vek je provela u OŠ „Heroj Sveta Mladenović” u Saraorcima kod Smedereva kao nastavnik ruskog jezika.
Aforizmi su joj objavljivani u brojnim listovima i časopisima: Ošišani jež, Čivija, Pogledi, Ilustrovana politika, Politika ekspres, Večernje novosti, Naš glas, Smederevska sedmica, Timok, Vojska, Dnevnik, Poštar, DDOR Novi Sad, kao i na programima Radio-Beograda i Radio-Požarevca. Aforizme joj objavljuju (objavljivali) i elektronski satiričnici: JEŽ (Beograd), ETNA (Beograd), ŠIPAK (Beograd), ŽIKIŠON (Paraćin), NOSOROG (Banja Luka), MAXMINUS, (Sarajevo) OSTEN (Skoplje).
Objavila je knjigu aforizama „SVAKO VREME IMA PRVO LICE“ (Književni klub Smederevo, 1997).
S aforizmima zastupljena je u više antologija i zbornika.
Prevođena je na ruski, češki i makedonski jezik.
Kao član Udruženja enigmata „Vuk Karadžić”u Beogradu, objavila je nekoliko stotina enigmatskih radova u enigmatskim i drugim listovima: Marbo, Eureka, Rebus, Mozaik, Skerco, Huper, Bravo skandi, Naš glas, Politika ekspres, Poštar, DDOR Novi Sad, kao i dečjim listovima SVICI i BAMBI.
Zastupljena je u Leksikonu srpskih enigmata (Miroslav Lazarević i Jovan Vuković, Beograd, 2007).
Preuzeto sa Žikišona.
0 коментара:
Постави коментар