Radoje Domanović (Ovsište, 16. februar 1873 — Beograd, 17. avgust 1908) srpski je satirični pripovedač.
Radojev deda Milić Domanović je doseljenik iz Hercegovine sa jedne visoravni između Trebinja i Nevesinja. Po istraživanjima Milinka Domanovića njihovo poreklo je iz sela Domanovići u Hercegovini.[1] Deda se zadržao u okolini Kragujevca. Radio je i služio kod Simeona Cukića srodnika Pavla Cukića poznatog ustanika i Karađorđevog vojvode. Ovaj oštroumni Hercegovac se uskoro svojim radom i znanjem uzdigao od najamnog radnika do slobodnog seljaka. Korakom ispred vremena obojicu sinova, Aleksu i Miloša - Radojevog oca, školuje na bogosloviji. Aleksa se zapopio, a Miloš je otišao u učitelje. Radi kao učitelj, ali se bavi i unosnim poslovima. Hrabar i inteligentan uskoro postaje imućan čovek. Ženi se Persidom ćerkom Simeona Cukića, onog gazde kod koga je njegov otac Milić radio kao sluga. [2] Iz tog braka rođen je 16. februara (ili 4. februara po julijanskom kalendaru) 1873. godine u porodici seoskog učitelja u selu Ovsište kod Kragujevca Radoje Domanović. Detinjstvo je proveo u susednom selu Jarušicama, gde je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Kragujevcu, a Filozofski fakultet na Velikoj školi u Beogradu. Kao profesor srpskog jezika radio je u gimnazijama u Vranju, Pirotu i Leskovcu. Zbog političkih uverenja je proganjan, premeštan i otpuštan sa posla. Oženio se 1895. godine učiteljicom Natalijom sa kojom je imao ćerku Danicu (1896—1956) i sinove Dragišu (1902), koji je umro ubrzo po rođenju, i Zorana (1905—1944).[3] Posle pada režima kralja Aleksandra Obrenovića 1903. godine, nezadovoljan malim promenama u zemlji, pokreće politički list „Stradija“, u kojem pokušava da se bori protiv mana novog režima. Razočaran, odavao se sve više boemskom životu, mnogo je pio, i usamljen, ogorčen i siromašan umro je u 35. godini života, 17. avgusta (ili 4. avgusta po julijanskom kalendaru) 1908. u Beogradu.
Književni rad
Presudan uticaj na karakter i književni rad Radoja Domanovića, imaju dve činjenice. Njegov otac Miloš i njegova moć, ali i majka, unuka ustanika Pavla Cukića. Miloš je bio prvenstveno seoski gazda pa onda učitelj. Tvrdoglav i svestan svoje snage. Majka, nežna i puna ljubavi prema sinu učila ga je srpskoj narodnoj poeziji, čojstvu i ponosu srpskog seljaka - revolucionara. Radoje Domanović je beskompromisan i hrabar. Njegova misao britka i provokativna. On je prvi pravi satiričar među srpskim realistima. Satira je glavno obeležje njegovog talenta. On je tvorac srpske satirične pripovetke.
Veliki broj osnovnih škola nosi ime „Radoje Domanović“, takođe postoji i Zadužbina „Radoje Domanović“ koja dodeljuje nagradu sa istim imenom.
Pripovetke
Njegove najznačajnije pripovetke su:
Vođa
Danga
Stradija
Mrtvo more
Kraljević Marko po drugi put među Srbima
Razmišljanje jednog običnog srpskog vola
Ukidanje strasti
Pozorište u palanci
Glasam za slepca
Ne razumem
Naša posla
San ministra
Filmovi:
Domanovićeva dela su pretočena na filmsko platno:
1964. Boj na Kosovu
1968. Kraljević Marko po drugi put među Srbima (TV)
1980. Pripovedanja Radoja Domanovića (serija)
1988. Neka čudna zemlja
Preuzeto sa linka!
0 коментара:
Постави коментар