Kao što je klas žita u zrnu, tako je
čovek u detetu.
Zasad još uvek nemam razloga da brinem o starosti : možda je neću
dočekati.
Život u kondicionalu – to je pristojno; život u futuru je užas.
Biti jeftin znači imati cenu.
Čudni su putevi Gospodnji – policijski ponekad još čudniji.
Pa, uglavnom je vedro, a kako je nama ostalima nije ni važno!
Treba prvo postojati da bi se stvaralo.
Beograd je jedini grad u kome ljudi zaborave odakle su se doselili
i misle da su „iz Beograda“.
Čovek uvek hoće da ide dokle može: „Kolači ništa ne valjaju –
nestaju jedan po jedan!“
Prodaje za četiristo dinara knjige koje njega koštaju četiristo
trideset: kao da je poljoprivrednik, bogati!
Bojana Nikoletić
0 коментара:
Постави коментар