POTRAGA
Iza sedam brda, sedam udolina, sedam potoka i nekoliko bara živjela je u jednoj lijepoj kući lijepa djevojčica. Ona je iz dana u dan bivala sve mršavija i ružnija jer nije imala ništa slatko da jede. Njena država, grad, naselje pa i njena lijepa kuća bili su u velikoj krizi zbog čega se nije mjesecima jelo ništa slatko. Svako jutro je započinjala istim, pitanjem:
- Ima li, išta slatko u ovoj kući?
Pošto bi svi, ( ne trošeći riječi kao da su i one slatke ) odmahnuli glavom, ona bi tužno gledala ispred sebe ne mogavši više podnijeti njihovo odmahivanje. Onda bi sjajnih oči pitala krišom baku:
- Da nemaš negdje sakrivenu kocku šećera?
Baka se pravdala da joj je poslednju dala još prije mjesec dana.
Djevojčica je tumarala po kući, išla u špajiz, kuhinju, podrum,… nadajući se da možda pronađe čajne kolutiće sakrivene u nekom ćošku kojima je već davno prošao rok upotrebe ali nju to ne bi omelo da ih pojede u slast ma kako da su bili tvrdi. Ali uzalud, svaki istraživački pohod se završavao bez uspjeha.
Jednog dana, više iz navike nego što se nadala da će nešto pronaći, otvori frižider i na ogromno iznenađenje ugleda kanticu eurokrema. Protrlja oči ne vjerujući im, ali kantica je i dalje bila tu i nije bila fatamorgana, već stvarna. Presrećna, zgrabi je, uze kašiku i smjesti se u omiljenu fotelju gdje će ( već je unaprijed riješila ) da pojede polovinu. Međutim, na njeno još veće iznenađenje u kantici nije bio eurokrem već skorup koji je poslala baba Petruša.
Razočarano, vrati lažni krem i ode u špajiz da namaže krišku hljeba pekmezom koji je bio kisjelkast.
Milena Jegdić Podgorica
0 коментара:
Постави коментар