Ivo Mijo Andrić
PUTOVANJE SLIJEPIM KOLOSIJEKOM
Zoran Doderović: SLEPI KOLOSEK, Ždral, Novi Sad, 2018.
Da ništa nije tako slijepo kao što je slijepi kolosijek kojim se kreću neke države i društva, aforistički dokazuje i satirično potvrđuje poznati novosadski pisac Zoran Doderović. U svojoj novoj knjizi aforizama objavljenoj pod tim proročanskim naslovom, on majstorski demontira zahrđale društvene tračnice i šine, preskačući pritom trule državne pragove kao atletske prepone koje će pothlađeni narod, moguće je, racionalno iskoristiti za ogrjevno drvo u sve hladnijim zimama. Staklenički plinovi i globalno zagrijavanje tu mu neće puno pomoći, jer oni puno više griju industrijski razvijenije zemlje i bogatije narode od naših balkanskih.
Zoran Doderović vrstan je majstor književnog zanata i sve što je do sada napisao i objavio ostavilo je vidljiv biljeg u srpskoj literaturi i vojvođanskim bibliotekama gdje su te knjige dostupne vrijednim čitačima. Uz kratke priče i haiku poeziju, aforistika je njegovo omiljeno područje stvaralaštva za koje je pobrao brojne nagrade i priznanja, uglavnom u nematerijalnom obliku. Tako je to na književnom polju na kome se plodovi rada mjere i nagrađuju zahvalnicama, plaketama, diplomama i poveljama, ali ne i u dinarima, eurima ili dolarima, kako se recimo mjere i nagrađuju plodovi rada slikara, filmaša i nekih drugih umjetnika. Književnost je trinaesto prase naših nacionalnih kultura kome se doziraju mrvice budžetskih sredstava. I te mrvice uglavnom se dodjeljuju onima koji su bliži državnim jaslama i koritima. Pjesnici i aforisti od njih su miljama daleko i ne preostaje im ništa drugo doli da svoje spisateljske uratke objavljuju vlastitim sredstvima i rijetkim donacijama nevladinih i drugih dobrodušnih organizacija i pojedinaca. Tako je i duhovnu obnovu i knjišku objavu Slepog koloseke finansijski podupro Književno-ekološki klub srpsko-japanskog prijateljstva „Ždral“ iz Novog Sada, uz drugarsku uredničko-recenzentsku pomoć kolege Igora Damnjanovića DIB-a.
Aforizmi Zorana Doderovića bave se svim mogućim i nemogućim temama i dilemama običnih malih ljudi, neobično uspjelih političara, rastrojenog društva građenog na raspadnutim temeljima federalne države i propalog socijalističkog samoupravljanja. U tom konglomeratu svega i svačega najbolje se snalaze humoristi i satiričari koji vide ono što mnogi drugi ne vide i čuju ono što naši vladari ne žele slušati. Zato su njihova pisana zapažanja dobar putokaz koga bi umni i razumni mogli i trebali slijediti. Naravno, aforističke misli i satirične žaoke mogu ponekog izvan tog kruga i uvrijediti, ali to je već njihov problem i narodna nevolja od koje niko nema koristi osim onih koji su se već okoristili ili će se okoristiti. Tako je to u našim državama i para-državama u kojima ima svega više nego para i ljudskog poštenja. Ako neko misli drugačije, neka mu to služi na čast i za vječnu slavu. Jer, kako zapisa aforist: Kod nas su ljudi osuđeni na život. Ne treba nam smrtna kazna. Taj i takav život odnosno kazna, izdržava se na rate, uz kamate koje su najveće u Evropi kojoj geografski i prapovijesno pripadamo.
Naši narodi i narodnosti, kako smo im nekada s ponosom tepali, bili su toliko mudri početkom devedesetih godina da se na njih može, bez grižnje savjesti, primijeniti Zoranov aforizama: Ne damo mi svakome da nas vara. To mogu samo oni s poštenim namerama. A kakve su bile te namjere, mogu najbolje posvjedočiti milioni prognanih i raseljenih osoba od kojih su mnogi ostali bez svojih najbližih i bez krova nad glavom. Od toga vremena do danas svijest ljudi nije se mnogo promijenila, osim što je međunarodnim sporazumima nametnut varljivi mir u kome bogati i snalažljivi profitiraju a svi drugi, manje-više, stagniraju. Zato se za današnje vlasti može reći: Vlada nam je stabilna. Našla je čvrst oslonac u siromaštvu. A za neke vođe posvjedočiti aforizmom: Vođa je s mafijom u bliskim odnosima. On joj je kum. Današnje polit - ekonomsko stanje u društvu Zoran Doderović modernim riječnikom opisuje s dvije proste rečenice koje glase: Političari su in, narod je aut. Inače, kao zemlja prilično smo kul. Valjda je to zbog činjenice što … Imamo političare gladne vlasti i narod sit svega.
Da nije sve tako crno kao što mnogim nevjernim Tomama (čitaj: nevjernicima) izgleda pisac potvrđuje aforizmima: Imamo plodnu zemlju. U njoj leže rodoljubi naših naroda. Zatim: Prosjak je poboljšao svoj socijalni položaj. Sad prosi u centru. Potom … Kad su na odskočnoj dasci tajkuni, sirotinja leti u nebo. Pa onda … Najsnažnija karika u lancu privatizacije je – katanac. To praktično znači da … Ne postoji ni jedan razlog da strani investitori ne dođu kod nas, ali ima bezbroj razloga da odu. U modernim demokratskim državama: Potrošačko društvo vezano je prodajnim lancima. U njima je i … Kupovina diplome patriotski čin. Povećana obrazovni nivo nacije. No, ne leži vraže, u isto vrijeme … Danas je teško naći dobrog radnika. Niko neće da radi džabe. Po svjetskim statistikama, očito je: Napredovali smo u borbi protiv korupcije. Na svakom koraku se nudi mito. I ne samo to. Mi takvim dalekosežnim potezima … Gradimo modernu državu. Biće to najveći gerontološki centar na Balkanu. Pa neka neko kaže da nismo kul i da nismo skulirali sve oko sebe. Neka samo pisne, pa će biti po onoj modernoj Nušićevoj ideji koja u Doderovićevoj verziji glasi: Sumnjivo lice je najlakše prepoznati u ogledalu.
Kao i drugi srpski aforisti, i Zoran D. svojoj rodnoj zemlji Srbiji bez pokrajina posvećuje buket satiričnih aforizama kao nagradu za sva dobra koja je, uz pomoć legalnih vlasti, učinila svome narodu. Po njegovom sudu … Srbija je daleko od svog potencijala. Tamo daleko … Možda baš zato: Srbi su najstariji narod. Ne vide, ne čuju i ne pamte ništa. Srpski imidž u svijetu štite državne vlasti. Preciznije rečeno: Za sliku Srbije brine vlada. Naše naivno slikarstvo čuveno je u svetu. Gledano iz privredne perspektive: Srbija ima dve vrste patriota. Dok jedni kupuju, drugi rasprodaju domaće. Zbog toga se … Evropska perspektiva Srbije najjasnije vidi iz satelita. Na kraju krajeva za vrsnog aforistu … Nema veze što je život kratak. Idemo dalje.
Do novih aforizama i do novih knjiga, u to duboko vjerujem. Jer, Zoran Doderović je književni majstor koji se neće odreći svoga zanata, pa makar svoj rad i 'pretrpljeni strah' od vladajućih struktura, plaćao vlastitim sredstvima. Kao što taj rad plaćaju i mnogi drugi balkanski aforisti, humoristi i satiričari kojima je država okrenula leđa, a političari pune stomake i još punije bankovne račune. Na tome im hvala i slava kao junacima iz aforizma: Neznani junak dobio je bistu. Saborcima su pripale fotelje. Nema veze jer … Borili smo se da nam bude bolje. I vidite dokle smo stigli. Jedni do prosjačkog štapa, a drugi do vila. Neki čak i do onih u oblacima.
0 коментара:
Постави коментар