Ivo Mijo Andrić
ŽEDNA USTA GOVORE
Zdenka
Heršak: ŽEDNA USTA, Studio Moderna, Zagreb, 2016.
Da je pisanje umjetnost bez granica
uvjerila se pod stare dane i umirovljena glumica Zdenka Hršak (1928.). Na kraju
uspješne glumačke karijere uzela je olovku i papir u ruke i počela zapisivati
sve što joj se činilo vrijednim i smislenim. Najprije ono što se odnosi na
njezin kazališni život i karijeru dugu gotovo pola stoljeća. Potom i suvisle
misli o ljudima, pojavama i stvarima koje je okružuju i uljepšavaju, ili pak zagorčavaju lijepe
godine življenja. Tako je nastalo desetak poetskih, dramskih i proznih knjiga,
uz stotine stranica zapisa, koje su obogatile hrvatsku literaturu
autobiografskim ispovijedima i intimnim sjećanjima i razmišljanjima o svemu što
prati ljudsko biće od prve do 91. godine života.
Kako je teklo vrijeme, tako je i
Zdenka svoj spisateljski bitak sve više usmjeravala na kratke misli i bilješke
o svemu što joj je padalo na pamet u dugim danima i noćima koje provodi u
umirovljeničkom domu skupa sa osobama približne životne dobi. Iz obilja
deskriptivne misaone građe, urednik Miroslav Vukmanić odabrao je i pripremio
zbirku pod naslovom Žedna usta. Srodne
misli, radi bolje preglednosti, svrstao je u podnaslovne cjeline koje u jednoj
ili dvije rečenice opisuju određene pojmove, konkretne društvene pojave i ljude
čija su imena i djela obilježila minula vremena. Tu su sažete misli o
evoluciji, slavi, malograđanima, ljubavi, knjigama, nakladnicima, religiji,
umjetnosti, kazalištu, istini, oprostu, državnicima, paradoksima, ženama,
Platonovoj akademiji, Picassu i mnogo čemu drugome što zaokuplja ljudske misli
i okupira ih brojnim zanimljivostima.
Svoju misaonu i aforističku
ispovijed Zdenka Heršak započinje poetiziranom sentencom: Pisanje rukom je šetnja u tišini: pisanje strojem je udaranje po
riječima. Za uvod je važna i njezina definicija umjetnosti koja kaže: Umjetnost nastaje kad se bitak spoji s
kreacijom. A biti kreativan, znači i stvarati. Bilo šta i bilo kada. Sve
što se stvara ima dušu i oblik i ostaje u vremenu na dobro ljudima. Čovjek je kao svilac: živi u vlastitoj
čahuri koju sam stvara … otkriva nam Zdenka i dodaje … Genij obradi samo jedno polje savršeno. Druga polja su mu neobrađena
šikara. Tako je i sa aforističarima i aforizmima. Svatko izmišlja aforizme. Netko ih zapisuje, a netko zaboravlja. Zapravo,
mali ih broj ljudi zapisuje, a ogromna većina izbriše ili zaturi negdje između
moždanih vijuga, gdje ih više nikada ne pronađe. Od stotinu aforizama jedan će zablistati mudrošću, kaže Zdenka i
zaključuje ovu temu riječima: Aforizme
mogu pisati glupi i pametni. Obojica će imati čitatelje. Apsolutno se
slažem sa obadvije ove konstatacije i potvrđujem da sam prezadovoljan kad od
stotinu napisanih otkrijem jedan mudar aforizam. Posebno me veseli kad svih
stotinu i jedan pronađu svoje čitatelje.
Mnogo nas je koji često izgovaramo
sintagmu 'novi život', u stilu: 'započeo sam novi život' ili 'otkad se udala
otkrila je novi život'. Po mišljenju Zdenke Heršak: Novi život ne postoji; nastavlja se gdje smo stali. Ustvari,
nastavlja se nova etapa života koja može biti drugačija, ali ne predstavlja
novi život sve dok traje stari. S tim u vezi je i proglašavanje stvari velikima
zbog veličine onih koji su ih stvorili. Recimo tako … Dogodi se da se obična slika proglasi slikom stoljeća, i tako mrtva
živi stoljećima. Ili … Dogodi se da
lošu hrvatsku glumicu proglase velikom, a ostale velike šute. I što je još
gore i pogubnije … Dogodi se da se
nagradi arhitekt nebodera opasnog po život stanara. Na kraju krajeva … Dogodi se da nas glupi podučavaju, a pametni
slušaju. E, baš takvih događaja i dogodovština ima kao u priči i ponavljaju
se na svakom koraku. Naročito u politici, ekonomiji, kulturi i na svim drugim
poljima rada i stvaralaštva. I nikom ništa! Na kraju ispadne po onoj narodnoj
'ujeo vuk magarca'. A magarac, kao magarac. Zapeo pa ... šuti. Ili muči,
svejedno. Na kraju ionako sve to dođe na isto.
U igri riječima aforistica traži i
nalazi smisao ljudskog govora. Riječi su za nju sredstvo i način komunikacije.
Put do razumijevanja i muzika duha. Sjeme proljeća i plodovi ljeta i jeseni u
našim životima, koji traju od godine rađanja do godine smrti. Igra riječima
često se pretvara u igru sudbinom koja završava tjeskobno ili kobno. Svaka izgovorena riječ je glazba. Svaka
napisana ima svoju sliku … podsjeća nas ona, i upozorava na jednu veoma
opasnu osobinu riječi … Riječi se vole
igrati, toliko da izgube smisao. Toliko puta smo se u to uvjerili, ali i
zaboravili na tu neopreznost izgovorenih riječi, koja nas često dovodi u
neprilike i ugrožava dobre odnose s drugim ljudima.
Brojna su pitanja koja mislima
otvara, a napisanim riječima zatvara spisateljica Zdenka Heršak. Među njima,
ljubav je svima bliska tema i od mnogih podjednako daleka. Ljubav je sjeme koje želi stalno rasti … ističe ona, i naglašava … Iza ljubavnih snova slijedi buđenje. Tko
to nije osjetio, neka se malo strpi. Osjetit će kad za to dođe vrijeme i kad se
probudi iz opojnog ljubavnog sna, pa zagazi u sumornu javu. Dok ljubav pokriva
razlike u karakterima život teče bajno. Kad ljubav utihne i razlike izađu na
površinu, tada nastaju problemi. Aforistica to opisuje ovako: Suprotnosti se privlače samo dok se ne
otkriju. Kasnije su kamen spoticanja. Zato za brak kaže: Brak je vježbanje izdržljivosti. A za
ljubav: Ljubav je vježbanje odricanja. Po
sličnoj matrici … Prijateljstvo je
vježbanje iskrenosti. Na kraju se iz svega može izvući jedinstven
zaključak: Ono što vježbamo, to
osposobljavamo. Zato dragi i dobri ljudi; vježbajte što više da biste se
osposobili za ljubav, brak, prijateljstvo i sve druge lijepe stvari u životu.
Bez vježbanja šanse za uspjeh su manje, a sreća upitnija i neusporedivo
slabija. Znao je to i čuveni Pablo Picasso pa … Nije slikao Boga; ne stoga što nije vjerovao, nego nije imao hrabrosti.
Uz to … Picasso nije slikao anđele
jer su čista energija. Kako naslikati energiju? Pa ipak Picasso je dostigao
svjetsku slavu jer je vježbao slikanje važnijih stvari iz svakodnevnog života.
I iz ljubavi, razumije se. Tako su nastale čuvene slike koje se danas prodaju
za desetke miliona dolara.
U svom misaonom proživljavanju
svijeta i svega u njemu, Zdenka Heršak izlaže i neke osobne definicije prirodnih
pojava i općepoznatih pojmova. Tako, primjerice, za vjetar kaže: Narav vjetra nepredvidiva je kao i čovjekova
… A za vrijeme … Vrijeme je u
materiji. Zato materija propada. Ta misao je toliko duboka da se njezina
vrijednost može spoznati tek uz pomoć inverzije. Na sličan način, promišljanjem
se može odgonetnuti značenje sentence: Zvuk
je stvorio ljepotu, matematika inteligenciju. Nešto je lakše dešifrirati
poruke iz aforizama: Tko puno pita, znači
slabo čuje. I … Ako pronađu eliksir
mladosti, od čega će se umirati?
Mogući odgovor je da će se umirati od života jer, život uzrokuje smrt.
Za kraj ovog osvrta na knjigu Zdenke
Heršak, ne zbog loših namjera već zbog različitosti u pristupima tumačenja
muško ženskih odnosa, citiram dvije njezine zapisane i potpisane aforizmične
izjave. Prva: Žene predsjednice? Pušten
je duh iz boce. Dobar ili loš duh, o tom-potom. I drugi: Žene su potjerale muške k muškima. Iz
Zdenkinog pera i misli u političke i narodne uši. Ne u Božje, jer Bog se za to
ne pita! On, sudeći po svemu, ima puno važnijeg posla. I na Zemlji, i van nje.
0 коментара:
Постави коментар