Ivo Mijo Andrić
SA SMIJEHOM U BOLJE SUTRA
Zbornik
BISERI UMA, Udruga hrvatskih aforista i humorista, Zagreb, 2019.
U dvije godine djelovanja, Udruga
hrvatskih aforista i humorista (UHAH) objavila je dva zbornika radova svojih
članova. Nakon Zlatnog reza iz 2018.
pod kraj prošle godine objavljeni su Biseri
uma, novi knjižni uradak u kome su zastupljena 62 autora i autorice. Broj
zastupljenih svjedoči o gotovo trostrukom porastu članstva udruge u jednoj
godini, što potvrđuje snagu aforističke i humorističke scene u Hrvatskoj koja
je od devedesetih naovamo bila u rasulu. Osnivanjem UHAH-a stvoren je
organizacijski okvir za zajedničko djelovanje na nacionalnoj razini i za
kolektivnu prezentaciju aforističkog i humorističkog stvaralaštva na internom i
eksternom planu.
Zbornik Biseri uma u punom literarnom svjetlu prezentira godišnju
produkciju hrvatskih aforista i aforistica i otvara im komunikaciju s javnošću,
koja je do sada bila zapostavljena i svedena na pojedinačnu prisutnost u
lokalnim sredinama. Isto tako, otvorena je i mogućnost za vraćanje humora i
aforistike na društvenu scenu, koja je u posljednjim desetljećima osiromašena
gašenjem nekoliko humorističko-satiričnih glasila i rubrika u dnevnim i
nedjeljnim listovima. Hrvatska je danas jedna od rijetkih država na balkanskim
i širim prostorima, koja nema ni jedan tjedni ili mjesečni list za humor i
satiru. Zagorski Časopis Potepuh koji
opstaje zahvaljujući entuzijazmu osnivača i urednika Dragutina Lončara, izlazi dva puta godišnje, dok se ostala lokalna
humoristička glasila pojavljuju tek jednom u godini prigodom fašnika i sličnih
javnih zabavljačkih manifestacija.
Sadržaj zbornika Biseri uma odražava aktualno društveno –
ekonomsko i političko stanje u državi i šire, jer aforisti bilježe ono što
osjete, vide i čuju u sredinama gdje žive i rade. Njihova izoštrena čula
registriraju i bilježe zbiljno stanje stvari na lucidan i produhovljeni način,
nastojeći sa što manje kondenziranih riječi, registrirati one društvene pojave
i probleme koji 'bodu oči' i štete ukupnom društvenom razvitku i napretku. Pri
tome, oštrim skalpelom uklanjaju 'dlake s jezika' da bi izbjegli slatkorječiva
dodvoravanja vlastima, te na promišljen i duhovit način približili se
potencijalnim čitačima i slušačima. Koliko u tome uspijevaju i koliko će u
budućnosti uspijevati, pokazat će vrijeme koje je pred nama. U svakom slučaju,
pokušaj reanimacije duhovnog stanja hrvatske nacije donijet će bolje rezultate
od onih koji su postignuti u proteklih tridesetak godina izgradnje sustava bez
promišljenih kulturnih i duhovnih projekata,
kako na unutarnjem, tako i na međunarodnom planu.
Sakupljanje rasutih bisera uma vrijedan je pokušaj vraćanja
na stare staze hrvatske aforistike koja je dugo bila potisnuta sa društvene
scene jer, kako kaže jedan aforizam … Između
emocija i racia, kod nas se uvijek ispriječi nacija. E, sad je valjda došlo
vrijeme kad će racio i nacija djelovati usklađenije, i kad drugo neće
potiskivati prvo, da bi prenaglasilo svoju važnost i veličinu nad svim ostalim
društvenim vrijednostima. Mana je malih naroda to što se pokušavaju prikazati i
dokazati većim nego što stvarno jesu i to slabašnom snagom oružja, a ne kroz
povijest dokazanoga duha i stvaralačkog umijeća. Valjda će to izvikivači ratnih
pokliča konačno shvatiti, i okrenuti se redu i radu kao dokazanim postulatima
društvenog progresa.
Ne treba biti prorok niti genij da
bi se razumio aforizam Josipa Balaška: Najveća
hrvatska klopka bit će kad svi radnici dođu s Istoka, a proizvodi sa Zapada. To
nam se već događa, a mudra politika nas i dalje na slijepo uči kako je to
normalan i neizbježan proces, pa svoje ljude šalje na zapad, a odatle uvozi
proizvode koji su prognani s naših njiva i pašnjaka. Gluho bilo i ćoravo, što
bi rekli u Bosni, nekada ponosnoj a danas poharanoj vlastitim dijeljenjem i
oduzimanjem. Učio se na greškama; sada
griješi bez greške – zapisat će Svetislav Biljanović, jedan od zastupljenih
autora porijeklom iz BiH. Mi smo se usavršili na greškama iz devedesetih i tako
ih uspješno ponavljamo da nam ni najveći umovi ne bi u tome pronašli ozbiljnije
zamjerke. Baš zato, kako veli Drago Bosnić kod nas: Jedni se zanose, a drugi odnose. Zato kod nas, po mišljenju
Tomislava Božinovića: Neki manjak u glavi
pokriju viškom iz džepa. Ivan Bradvica bi to dopunio logičnom sentencom: Kad je ruka u džepu, džep više nije prazan.
Mnogo toga je što bi trebalo
mijenjati u društvu, a ne mijenja se. Tvornice su nam pogašene i u bescijenje
rasprodane. Njive su zapuštene i većim dijelom nepoorane. „Sjeme razdora“ je hrvatski autohtoni proizvod, kaže u prilog svemu
tome splitski sveučilišni profesor i aforist Jozo Čizmić. A njegov susjed,
Hercegovac Marinko Ćavar iz svog ugla gledanja zaključuje: Mi smo obdareni pokvarenošću. Je li baš sve tako crno kao što
izgleda, ili ima za nas ima nade, pita se i onako međugorski odgovara Matej
Delaš: Ako si pravi vjernik, ukaži se
Gospi. Jandre Drmić na sve to daje svoju stručnu konstataciju: Sve dolazi iz glave. Otuda ta praznina. S
njim se slaže i Dragutin Dubravčić koji čak ide korak dalje pa kaže: Svaka budala nađe istomišljenika. Zbog
toga valjda, po mišljenju Nađana Dumanića sa … Porastom iznevjerenih raste i broj vjernika. Takvih je kod nas
najviše, iako … I ateisti mogu biti
vjerodostojni, tvrdi aforist Zlatko Garvanović.
Na istom fonu razmišlja i Dalmatinac
Josip Grgić. Njegov aforizam: Koga pamet
ne služi, taj druge služi, zapravo je najkraća definicija našeg ukupnog
stanja u društvu i šire. A to stanje i to društvo Abdurahman Halilović Ahil vidi
kroz optiku misli koja glasi: Ovi što
zuje okolo nisu pčele, već trutovi. Takvih je kod nas pun pčelinjak, ako je
suditi po sadašnjem stanju. A zašto ih je toliko, Savo Ilić pojašnjava
aforizmom: Ne može se reći sve u lice
onome tko nema obraza. Oportunizam, uz poltronstvo i korupciju, kukolj su
koji priječi hrabre i neodlučne da kažu 'popu da je pop, a bobu da je bob'. Ili
u inverziji: popu da je bob, a bobu da je
pop, kako to često u nezamjeračkoj praksi susrećemo. S tim se, razumije se
ne bi složio Mate Ivandić koji otvoreno izjavljuje: Političari su jedini bogovi u koje nitko ne vjeruje. Slično, iz
svoje perspektive misli i Danko Ivšinović koji priznaje: Ja sam aforističar. Ja na svaki režim … režim. Možda baš zato
Ljerka Jelača gnomski primjećuje: Ljudi
uglavnom ne propuštaju priliku da se uvale u nepriliku. U praksi se, naime
pokazalo i dokazalo, a na to nas podsjeća i Ivan Jurić da … I rijetkima zna biti gusto. Njegov
imenjak Ivan Katić to objašnjava izrekom: Lako
je biti hrabar onome tko ne zna. A … Mudar
zna slušati tišinu, kaže Zorica Krznar Blagec. Ne trebate se brinuti za moje živce, jer ih više nemam, nadomeće
Elizabeth Suzana Kozina, dok Dragutim Lončar osuvremenjuje Kristovu misao, pa u
blago satiričnom tonu umoljava pučanstvo riječima: Oprostimo našim političarima, jer ne znaju što čine. Blago njima
kad imaju tako aforističnog zaštitnika među još uvijek živima. Pa još k tomu, i
humoristima.
Tonka Lovrić, umirovljenja pravnica
i neumorna aforistica bavi se ljubavnim temama, pa ljekarnički preporučuje: Prije upotrebe, ljubav treba promućkati. Zašto
baš tako, Danica Majnarić otkriva aforizmom: Prepotentni su obično impotentni. A Drago Maršić na sve to veli: Ništa mi ne pada na pamet. Možda je i nema! Aldo
Matelić bavi se državničkim mislima te zaključuje da … Orden zasluga obično je rezerviran za sluge. Toj misli Velimir
Matutinović dopisuje svoje obrazloženje: Glupost
caruje, a moć joj pomaže. A Tomislav Mihanović iznosi svoju verziju
događanja koja glasi: Obećali su nam
procvat, ali nisu znali oprašit. U takvoj situaciji za jednog svog znanca
Marinko Mijović kaže: Izveo je sina na
put, i kupio mu kartu za Irsku. Sve
se to, vjerovali ili ne, događa u državi koju Darko Mrkonjić definira sa dvije
riječi: Socijadna država!
Naš
poznati zagonetač i odgonetač, Boris Nazansky tu lijepu državu opisuje jednom
prostom rečenicom: Hrvatska – zemlja
izlazeće pameti. Ako mislite drugačije, e, to je već vaš problem.
Promatrajući to iz kršne Hercegovine, Iva Nuić prepisuje poznatu nam
stihotvornu sentenciju: Dok jedni umuju,
drugi im kumuju. Čik pogodite o kome je riječ, i kome je ta živopisna misao
posvećena? Tko pogodi neka se obrati Mari Ožić – Bebek koja se, po imotski,
pita: Zašto trodiobena vlast? Zar nije
bolje pola-pola?! Aforist Ivan Pavković za tu trojnu dilemu ima odgovor,
koji potvrđuje da … Široke narodne mase
imaju uske vidike. S njim bi se složio i Živko Prodanović koji kratko
poručuje: Tko laže, taj i griješi. A
Ladislav Radek to pečati aforizmom: Teške
laži teško isplivaju na površinu.
Bivši
sindikalist i novopečeni aforist Milan Rupčić, nakon odlaska u mirovinu, žali
se na svoj spisateljski i retorički status riječima: Što glasnije govorim, slabije me čuju. No, kolega mu, Vladimir
Rešković Panonski tješi ga narodnom mudrošću: Samo Šutnja čuva dobar glas. Josip Salajster stanje u zemlji
opisuje kratkom kreditnom zabilješkom: Iz
rata u rate. Dok iz ptičje perspektive Zoran Salamunović slavodobitno
poručuje: Uhljebio sam se. Nisam imao za
kruh. Na to se nadovezuje Tomislav Supek istinom koja otkriva da kod nas: Puzeći uhljebi najbolje stoje. I na ovo Jelena
Šipec ima odgovor koji glasi: Kako god
puzio, ipak napreduješ. A za one koji se ne daju maknuti s mjesta Zlatko
Tomić je pronašao rješenje u aforizmu: Nije
se dao maknuti, pa smo ga promaknuli. Tu strategiju društvenog napretka
Đurđa Vukelić Rožić osmišljava riječima iz 'vrzinog kola': Hrabri ljudi unište pametne, a glupi hrabre. Zato se po zapažanjima
Miroslava Vukmanića Iz Hrvatske nije
iselio ni jedan političar. Mladen Vuković tvrdi da: Čizma glavešinu čuva, a Nedo Zuban svjedoči da… I pijuni mogu živjeti od šahovnice. Baš
za njih Darko Žigrović kaže: Zahvalan sam
im do groba. Dublje ne mogu. A Zdravko Žarković s razlogom se pita: Ima li Boga? I na to pitanje odgovara
protupitanjem: Pitaj Boga!?
Knjige
su život na papiru, zapisuje na kraju
najstarija aforistica u Hrvata, eks glumica Zdenka Heršak. Tome se nema što
dodati. A oduzimat bi se imalo itekako što od onih koji su nas pokrali u
proteklim desetljećima i preminulim ratnim godinama užasa i tuge. Za sve to,
smijeh je najbolji lijek, pa … nasmijmo se ljudi svim našim glupostima,
propustima i promašajima, kao i onima koji su ih, u ime svih nas, izdašno
činili. Slava im i hvala za sva ta ljudska zla i neljudska dobročinstva!
0 коментара:
Постави коментар