IVO MIJO ANDRIĆ: AFORIZMI O RATU I MIRU

AFORIZMI O RATU I MIRU

Nikola Trgovčić: IZABRANI AFORIZMI, Genesis, Zagreb

Teško je pisati o stvaraocima koji više nisu među nama. Ali, u isto vrijeme, zahvalno je pisati o njihovim djelima koja su nam darovana za sva vremena. Jer, djela žive i kad pisci odu. Opredmećena djela imaju bezvremensku moć i mogu trajati koliko i ljudska civilizacija sa svim svojim mijenama, potonućima i uskrsnućima. Djela su vječnost kad su dana vremenu kao trajna vrijednost i kad su pohranjena u memoriju i na vidna mjesta.

Ovim mislima i riječima započinjem pisanje osvrta na knjigu Izabrani aforizmi, koju je priredio i među čitatelje odaslao dokazani ljubitelj kratke misli, profesor Miroslav Vukmanić. Autor tih aforizama Nikola Trgovčić napustio je ovaj svijet 1985, s nepunih 40 godina života. Reklo bi se u punoj stvaralačkoj snazi i u dobi kad je mogao napisati svoja najbolja djela. U to je vrijeme radio kao novinar, fotograf i urednik u pulskom Glasu Istre. Humor i aforistika bili su mu radna zadaća, jer je godinama uređivao tjedni humoristički podlistak Batić.

No, život često ima nepredvidive tokove koji nas iznenadno odvedu u luku smiraja iz koje nema povratka. Tako je i Nikola doplovio u svoju vječnu luku i tu se zauvijek skrasio, ostavivši nam u amanet hrpe novinskih i književnih rukopisa koje je za života osmislio i zapisao. Dio tih rukopisa, onaj aforistički, na inicijativu poznatih aforista Marinka Mijovića i Daniela Kokića, urednik Vukmanić pretočio je u dojmljivu knjigu izabranih aforizama.

Nikola Trgovčić je bio aforist i humorist visokih estetski dometa. Pisao je aforizme, humoreske i kozerije i objavljivao ih pod svojim imenom i pseudonimom Trn u raznim listovima te radijskim i televizijskim emisijama. Radio je punom parom, svjestan da život ima granice i da su one vremenski nepredvidive. Bilježio je perom i fotoaparatom sve što mu se činilo važnim i što je moglo zanimati njegove sugrađane i pasionirane čitače knjiga i novina. Tako je svoj angažman stavljao u službu društva koje mu, vrijeme će to kasnije pokazati, još uvijek nije uzvratilo istom mjerom ili barem adekvatnom zahvalnošću. Da nije bilo bliskih prijatelja, njegovo bogato aforističko stvaralaštvo kao i drugi književni rukopisi, ostali bi i nadalje izvan domašaja kulturne javnosti. Tako bi se u cijelosti ostvario njegov auto - scenarij zapisan u aforizmu koji glasi: Cijelog života radio sam za druge. Sad će grobari raditi za mene. A grobari, nažalost, nisu samo oni što sahranjuju ugašeno ljudsko tijelo, već i drugi koji sahranjuju ljudski duh i djelo. A takvih je svuda ponajviše.

Iako je živio u vrijeme mira na našem dijelu Balkana, Trgovčić se promišljeno bavio tematikom rata. Tako je zapisao nekoliko misli koje anticipiraju ratno zlo koje nam se dogodilo nekoliko godina nakon njegove smrti. Za rat nije potrebno imati razlog. Dovoljno je imati ljude koji će ratovati. Mi smo takve ljude imali, a pronašli smo i navodno opravdane razloge za početak rata. Pronašle su ih naše ostrašćene vođe, a mnogi od nas su ih na tome putu smjerno slijedili. Na sreću, ne svi, pa se može reći da … Iz rata izlazi kao pobjednik jedino onaj tko nije ni ušao u rat. Takvi mirotvorci su na vrijeme otišli u druge zemlje i tamo pronašli svoj željeni mir. I sačuvali obitelji od svekolike pogibelji. Zanimljiva je i proročna njegova misao o poratnom vremenu kome i danas svjedočimo. Ratovi su, u neku ruku, pripremni radovi za obnovu i izgradnju. Ta obnova kod nas još uvijek traje, iako je od rata prošlo četvrt stoljeća. Pripremni ratni radovi su obavljeni tako temeljito da će se obnova, sudeći po svemu, protegnuti i u narednom desetljeću.

Sada već dalekih sedamdesetih godina prošloga stoljeća Nikola Trgovčić je napisao aforizam: U posljednje vrijeme sve više odluka pada – s kruške. Odluke su narednih godina sve više padale s kruške, tako da su proizvele ratne sukobe, potom varljivi mir i traženje izlaza po sistemu 'srljanja gusaka u maglu'. Svakome tko zrelo misli i kome su strane predrasude, lako će razumjeti što je pisac, zapravo, htio reći. I poručiti onima drugima aforizmom: Pas koji laje ne grize. Bar ne dok laje… a takvih pasa kod nas svuda ima.

Pisac realist u spisateljskom poslu ne štedi ni sebe ni druge. On ne propušta niti popušta pred ljudskim manama i vrlinama. Shodno tome: Čovjek može biti glup kao magarac, ili može raditi kao magarac – što je u krajnjoj liniji isto. Za sebe autor bez uvijanja kaže: Moja sudbina je u mojim rukama jedino onda kada držim konopac. Pa dodaje: Ne samo prošlost, nego i budućnost mi je promašena. Zato: Ne prihvaćajte savjete. Idiotske odluke možete donijeti i sami. A toliko smo tih odluka u životu donijeli da im se ni broja ne zna. I gotovo uvijek smo bili uvjereni da su to pametne odluke. U današnje vrijeme pametniji popušta samo ako je lud. Ovaj aforizam je donekle primjenjiv i na zbunjene jer i njih pamet ponekad zanese. A nekad ih i izda, kao i one druge koji puno pametuju.

Pesimizam je stanje duha koje prati mnoge umne i manje umne ljude. Nekima je on pokretač, a nekima kočnica koja život čini zamornim i teškim. Spisatelj Nikola Trgovčić nije dugo živio. Preko pleća je preturio jedva polovicu prosječnog ljudskog vijeka. Zato su njegove misaone gnomske opaske o životu opore i gorke. I zato svakome od nas poručuje: Ušao si u život, ali ti jamčim da iz njega nećeš živ izaći. Za utjehu… Jedina lijepa stvar u životu jest njegova prolaznost. Baš zbog toga: Ne stavljajte život na kocku. Ne igramo na male uloge. Na koncu: Život nije roman. Roman ponekad ima i hepiend. Tumačenje života otvorena je tema svakome tko je u njega ušao. Za mnoge zahvalna; za neke bolna i odbojna. No, posve je jasno, ma šta tko o tome mislio: Život je najljepša stvar koja se mogla dogoditi svakome tko se rodio, izlegao ili okotio.

Pored navedenih, Nikola Trgovčić je kroz prizmu aforizma promatrao, propitivao i registrirao i razne druge životne teme i probleme. Od radnih, socijalnih, političkih, ekonomskih, ovisničkih, ljubavnih… Po njegovima zapažanjima: Najgore je kada nezaposlenost zavlada na radnim mjestima. I kad se oživotvori aforizam: On se štedi na poslu, pa nije ni čudo što ima veliku ušteđevinu. Zbog tih i njima sličnih obično … Cijene idu gore, a plaće su sve gore i gore. U takvim okolnostima afortist se s razlogom pita: Koliko ćemo tek plaćati struju kada dođe svijetla budućnost? U vrijeme sveprisutne korupcije koja danas vlada u društvu: Normalno je da se protiv mita bore oni koji ga daju. Jednako tako, normalno je da su za mito samo oni koji ga uzimaju. Svjedoci tu nisu važni, jer mitomanija ionako vješto zaobilazi pravosudne institucije. Naravno, u prvom redu, one u koje se i sama nije ugnijezdila.

Od ljubavi se ne da živjeti. Izuzev od ljubavi prema novcu. Zapisuje tu sentencu aforist kao pravilo i odmah navodi svoj primjer kao izuzetak: Nesretno sam zaljubljen. U novac … Eto što ti je sreća u nesreći, kad je novac u pitanju. I kad je novac Bog, a aforist tek jedan obični mali ateist.