Živko Prodanović
Ako vlast počne
oziljno istraživati tragove korupcije ubrzo bi se mogla sudariti sama sa sobom.
Čovjek vrlo lako
zaluta na onim mjestima gdje ima puno ljudi.
Gradonačelnikovo
geslo: uzdaj se u se i u svojeg kuma suca.
Imao je nesreću
na radu – nije primjetio da mu šef stoji iza leđa.
Isti dan kada su
raspisani izbori ja sam stavio svoj televizor u karantenu.
Izgubioje obraz.
Ponuda je bila bezobrazno primamljiva.
Istina ja da
svaka istina ne odgovara svakoj istini.
Maskenbal može
početi, reče koronavirus.
Na političkoj
tržnici i pravda je roba.
Nije sve u
politici negativno. Ima i svakakvih pozitivnosti, aki se nikada ne mogu sjetiti
kojih.
Novci su da se
troše. Naročito ako su državni.
Njega zapravo
nikada nije ni bilo – uvijek je bio dionekakve gomile.
Obožavam klizno
radno vrijeme. Čim moj šef ode, ja kliznem van.
Osnove
pravosuđa: zakoni su zakoni, propisi su propisi, a euri su euri.
Posljednje
riječi zdravstva: o mrtvima sve najbolje.
Prastari apsurd
–krasti od bogatih je grijeh, umirati od gladi nije grijeh.
Pregovori nisu
dugo trajali. Pogodili su ih od prve.
Više ne pričam
sam sa sobom. Sada šutim sam sa sobom.
U moru korupcije
još je mnogo neistraženih otoka i arhipelaga.
Vjerujem ja u
izbore. Ne vjerujem u izabrane.
0 коментара:
Постави коментар