Živko Prodanović
Djeco moja,
možete protestirati koliko god hoćete, ali na vama mladima svijet ostaje.
Dogovor kuću
gradi. Ili je diže u zrak.
Gradonačelnikovo
geslo: uzdaj se u se i u svoje pravosuđe.
I da nema
političara netko bi vladao, netko stenjao.
I ratni
profiteri imaju snove. Ratnoprofiterske snove.
Izgubio je vlast
nad sobom. Sada ide kud god hoće.
Javna je tajna
da javna televizija višenije javna.
Kako je moguće
miješati se u nečiji rad, ako taj ne radi ništa.
Kako se pravilno
kaže: ovi novinari su kupljene ulizice ili ove kupljene ulizice su novinari.
Kao političar on
je genije. Po vlastitom priznanju.
Komedija
politike – mnogi političari misle o sebi da su vrlo ugledni samo zato što im se
ulizuju neugledni.
Na političkoj tržnici
pravda je roba za koju se cijene formiraju od slučaja do slučaja.
Nama sloboda
medija, njima mediji.
Netko se penje
na politički vrh voljom naroda, netko nevoljom.
Njega će njegovi
potomci vječno pamtiti – sve je spiskao i ostavio im je samo dugove.
Odvajam od usta
da bih imao nešto za jelo.
Osveta je moja,
reče egoist.
Pojedincu je
nemoguće boriti se protiv korupcije. Ako nekoga ne podmiti.
Sfinga je velika
misterija. Ljudima, ne sfingama.
Svaki čovjek
treba biti slobodan. Ali što je to – sloboda?
Tko tebe
pesimizmom, ti njega optimizmom.
Uzdaj se u se i
u svoj put u Njemačku.
Veleizdaja! –
izdali su ga vlastiti živci.
0 коментара:
Постави коментар