AFORIZMI IVE MIJE ANDRIĆA

Ivo Mijo Andrić

Kod nas postoje dvije kategorije građana.

Prva: živi od kredita. A druga… od kamata.

Prema imovnom stanju naši građani dijele se na:

siromašne; bogate; siromašno bogate i bogato siromašne.

Postoje ljudi koji se klanjaju, i oni kojima se klanjaju.

Prvi se obično sklanjaju od onih kojima se klanjaju.

Pamet nam obično sole oni koji nemaju zrno soli u glavi.

Poruka mladim Hrvatima: Pamet u glavu, i… put pod noge.

Naš narod je slavan. Slava mu!

Tko nema za lijeka, nema ni za liječnike.

Kod nas je zabrinut, samo onaj tko nije zbrinut.

Napravili smo korjenite promjene.

Sada jedemo… korijenje.

Sreću od nesreće dijeli samo jedno malo… ne.

Najlakše je onima, koji sve uzimaju olako.

Da nije laži, istina bi bila neprepoznatljiva.

U laži jesu kratke noge, ali je zato… dug jezik.

Lopove hvata policija. A poštenjačine – depresija.

Ubi me prejaka riječ, zapisa poznati pjesnik. Zato šutim!

Kome je država majka, taj ne sisa vesla.

Političari vode državu. A narod… vodaju.

Izabrali smo predsjednika s pedigreom,

da bismo ga mogli olajavati.

Tko god misli da nismo budale, veća je budala od nas.

Nije važno ono što je bilo važno.

Važno je ono što će biti važno.

Muškarac koji ne voli tračeve,

nikada neće saznati sve o svojoj ženi.

Slijepi bili, pa vidjeli!

Otvoreno govoreći, mi još nismo ništa rekli.

Na kraju krajeva, i kod nas su mnogi napustili rodne krajeve.

Da sam znao kuda sve to vodi, nikad se ne bih maknuo s mjesta.

Samo u jednom slučaju vjernik sam zakleti.

Vjerujem, naime, da ću jednom umrijeti.

Lakše je napustiti rodno, nego vodeće mjesto.

ŠIPAK.RS