U vrijeme kompjuterizacije
Sindikat i radnici su kao olovke.
Niko ih ne zarezuje.
&
Sindikat radnicima.
Tvornice državi i poslodavcima!
&
Vlasti nas uvjeravaju da je sve u našim rukama.
A, naše su ruke - prazne.
&
Što nam vrijedi spremnost na odricanje,
Kada se više nemamo čega odreći.
&
Matematički gledano:
Minus sindikatu i minus radnicima,
Uvijek daje plus državi i poslodavcima.
&
Političari se dijele na dvije grupe:
Jedni rade za sebe, a drugi – za svoje
&
S novim cijenama goriva,
U Europu ćemo izgleda ući pješice.
&
Gladne je najlakše prevesti...
Žedne preko vode.
&
Dok su se sindikat i radnici presabrali,
Država im je sve oduzela.
&
Radnike brine stečaj,
A poslodavce – tečaj.
&
Kada država zapadne u krizu,
Najteže se čupaju radnici.
&
Radnici su nekada bili klasa.
Sada su totalno deklasirani.
&
Ako već nisu dobili svoje u ratu,
Radnici će svoje dobiti u miru.
&
Mi smo vrijedan narod.
Socijalizam smo gradili pola stoljeća,
A srušili smo ga za nekoliko mjeseci.
&
Uticaj radnika se širi.
U socijalizmu su imali tvornice,
A sad će mnogi dobiti i ulice.
&
Privatizacijom državne imovine,
U nas se privatizira i država.
&
Tko kaže da su naši radnici gladni.
Ma, oni su siti svega.
&
Tako je to u životu.
Radnici političarima daju glasove,
A oni na njih viču.
&
Dobro je što su nam otvorili oči.
Ali, nije dobro što su nam zatvorili vrata.
&
Budimo pošteni:
Poštenje se danas ne isplati.
&
Teško bogatima!
Oni su uvijek bili u manjini.
&
Radnici neće imati kruha sve dok su na vlasti oni,
Koji nemaju pojma.
&
Da vjeruju u radnike, gradili bi tvornice,
A ne vjerske objekte.
&
Socijalizam je dio radničke prošlosti.
Socijala je njihova budućnost.
&
Od svih mašina političari bi radnicima
Najradije dali glasačku mašinu.
&
Kad firmama ne ide,
Radnici su na – čekanju.
&
Mi još nemamo socijalnu državu.
Naša je država socijalni slučaj.
&
Radnike su gurnuli na ulicu,
Neki bivši uličari.
&
Nit smo prvi. Niti smo posljednji.
Mi smo na kraju – strpljenja.
&
Nekima dobro ide,
A nekima dobro - stoji.
&
Tajkuni su kao vino.
Najbolji su kada odleže.
&
Radnik je radnik samo kada radi.
Kada ne radi, tada je gospodin.
&
Zaposlenicima je sve teže.
Kako li je tek nezaposlenima.
&
Nekada smo bili bogati sirovinama.
Sada su sirovine bogate.
&
Od kada smo se osamostalili,
Vazda od nekoga ovisimo.
&
Očekivali smo reviziju privatizacije,
A dobili smo – privatizaciju revizije.
&
Prije nego što utvrdimo pravce izlaska iz krize,
Moramo utvrditi - krivce.
&
I među lopovima ima dobrih i loših đaka.
Dobri idu na visoke položaje,
A loši – iza rešetaka.
&
Političar iz snova najviše je obećavao,
Kada je spavao.
&
Sindikati ponavljaju: radnicima treba kruha.
Vlasti na to mudro šute.
Njima nedostaje – duha.
&
Borimo se svim silama za spas naših kombinata,
Motikama i vilama, moćnim sredstvom u Hrvata.
&
Izgleda da se opet ponavlja priča stara.
Radnicima nude manje kruha, a više igara.
&
Nekada su PIK-ovi bili snažni kao bikovi.
Sada, kad su u vlasništvu države,
Ponašaju se kao - lude krave.
&
Svi smo mi na svoju ruku, a ruke nam nisu iste.
Jednima su prljave, a drugima – čiste.
Ivo Mijo Andrić
0 коментара:
Постави коментар