DRAGI
GLUVI I JA PO PIŽIN SOKAK
Dragi Živković -
Bezrđan, Dragi- Gluvi, i ja po Pižin Sokak. Idemo, takoj nogu pred nogu, klaj,
klaj, ruku pod ruku, jer Dragi - Gluvi, beše ostareja, i teško i hromo je hodaja. - To j', li je s'g
Pižin Sokak? A, ne, ne, dragi to je Giros Sokak! - Kakvo, ne te čujem! a! Ama
gos'n Dragi, roštilj Sokak! - Ne čujem te dobro! Pričaj glasno! - Ma, ćevap
Sokak. A s'g te lasno, ču.-Pižin Sokak, toj je bilo u tvoje doba, s'g, je toj
Ćevap sokak! - Pa, kako? - Pa takoj. - vikam na Dragija Gluvog. - Hej! - Gle,
što je ubava, ovaj žuto-bela, zgrada, ko bombonče*! - Dugo, su gu pra'ili,
majstori i, gazda!Ko gazde iz tvoje doba, Dragi! - Pa, da! - Kratko će, Dragi.
A kude su Božil, Zagorka, i deca gi Zlata i Dragiša?-Pa, oni su bili s onuj
drugu stranu, Pižin sokak. Sg su tuj stambene zgrade. - Lelke, kolki neboderi!
- Pomalečke od Ajfelovu Kulu, u Pariz, al', pa goleme!vika mi Dragi - Gluvi. I
tolko se zapanji, od čudo, da počne da mi vika:"nije mi dobro, oću da
umrem! - Nije mi dobro, oću da umrem! - Nije mi dobro!... - I dok ja
viknu" Red taxi, od moj smart telefon, od preko novu poštu -
"dušegubku", kako gu prekrsti narod, i dođe za minut, dva.. Čovek se
izduži po Pižin Sokak! - Ups! - Ćevap sokak!-Iščeznu, na, ma', a ostanu mu,
s'mo, ko na poluzidara, kak'v, bejaše u onoj vreme, čuk, mistrija, čokanjče s
rakiju, s pampur, do pola nepopiveno, a u džep, od plavu radnu, bluzu, štofane
pantalone, plitke cipele, i zidarska olovka, u spoljan, džep.
Piše:Dušan Dojčinović
0 коментара:
Постави коментар