DENOMINACIJA
U
skladu sa člankom 007 Zakona o općoj nepristojnosti, odbijam inicijativu
Planinskog literarnog društva „Vrhunac“ da me se nominira za dodjelu Nobelove
nagrade za književnost u narednoj NN godini.
O b r a z l o ž e n j e
Od nepoznate, očito glupe osobe,
putem pametnog telefona saznao sam da je na skupu članova gore zavedenog
društva, koji je dana toga i toga održan na vrhu planine Medvednice poznatijem
pod nazivom Sljeme, pokrenuta inicijativa da se moju spisateljsku malenkost,
nakon objavljene pedeset pete knjige nominira za dodjelu ne prestižne Nobelove
nagrade za književnost. Sa potajnom indignacijom i javnim neodobravanjem
odbijam tu inicijativu, makar nisam imao priliku vidjeti njezin retorički
sadržaj, iz niže navedenih razloga.
1.
Inicijativa je potekla
s vrha drage mi planine na koju sam se uspeo nekoliko puta što pješice što uz
pomoć polovnog auta „yugo 45 koral“. Ta činjenica obavezuje me, kao poniznog
pisca, na poštivanje nadmorske visine cijenjene planine koja iznosi cca 1000 metara. Taj domet, osim u dva prethodno
navedena slučaja, ja kao spisatelj opće prakse nikada ranije nisam dostigao,
osim kad sam se iz drevnog grada Sarajeva penjao na Trbević, Igman i okolne
planine kakve su Bjelašnica ili Jahorina.
Baš to mi ne daje za pravo da stremim tako visoko, već da se držim
nizine kojoj, po osobnom habitusu i radničkom porijeklu, pripadam.
2.
Potencijalni
podnositelj inicijative u prvoj riječi svoga nazivlja, a neovisno od druge
riječi „literarnog“ apsolutno je, po svim nepisanim propisima i pisanim pravilima,
nenadležan za takve vrste i podvrste inici-jalnog djelovanja. To što sam ja
nekada bio članom PD 'Zelengora' s Baščaršije, ne daje nikome za pravo da me
pokušava vinuti u vrhove koje još nikada nisam osvojio niti ću osvajati. Moje
samoinicijativno penjanje na Sljeme „yugom 45“ i tabanović fijakerom daleko je
od visina Alpa ili Himalaja, pa je totalno nesuvislo lansirati me u orbitu
jednog visokog velikana kakav je bio (ne)slavni izumitelj dinamita (čitaj: dinamitaš),
štovani gospodin Alfred Nobel.
3.
Književnik moga imena
Ivo i prezimena Andrić već je daleke 1961. godine primio Nobelovu nagradu od
milijun dolara i istu je u dva navrata, a ne navrat-nanos, poklonio svojoj
rodnoj zemlji Bosni i Hercegovini za razvoj bibliotekarstva. Od tog novca
izgrađeno je dosta novih i obnovljeno više starih biblioteka, tako da za tu
svrhu nisu potrebna nova ulaganja, pogotovo zbog činjenice da je knjiga sve
manje čitana i cijenjena roba. Ponovna dodjela tih sredstava bila bi samo nepotrebno
rasipanje novca, pošto mladi čitači iz BiH masovno iseljavaju u druge zemlje u
potrazi za poslom i boljim životom, a stare ljude knjiga sve manje zanima. Osim
toga, nagrađivanje pisca istoga imena i prezimena sa dodanim srednjim očevim
imenom, moglo bi se smatrati nepotizmom širih razmjera, pogotovo na užim
Balkanskim prostorima. Takvo etiketiranje jedan skromno osviješteni pisac sebi nikako ne smije dopustiti makar bi mu,
zbog mizerne penzije, ta nagradna sredstva jako dobro došla za popravljanje
materijalnog, socijalnog i društvenog statusa i literarnog imidža. Od njih bi
mogao mirne duše pripremiti i objaviti vlastita sabrana djela i dio novca
darovati književnim i srodnim udrugama koje bi ga, bez većih problema, spiskale
za osobne potrebe svojih korumpiranih vođa.
4.
Inicijativa te vrste
izazvala bi možebitno masovne demonstracije brojnih udruga književnika i
njihovih članova jer svaka od tih udruga ima svoje kandidate, a svaki njezin
član misli da baš on zaslužuje najviše državne, Nobelove i ine književne
nagrade. Dupliranje jednog imena i prezimena u arhivama Nobelovog komiteta
dovelo bi i do nesagledivih posljedica
zgražanja čitalaca koji ne priznaju našeg nobelovca kao pripadnika svoje zemlje
i naroda, što bi u daljem postupku moglo izazvati nove etničke, religijske i
građanske sukobe koje jedni zovu agresijom, drugi domovinskim a treći
otadžbinskim ratom. Tu bi garant ponovo umiješao NATO, SAD, EU, AUUU i JAO si
ga nama.
5.
Sve naprijed pobrojano
kao i ono što je slučajno ili namjerno preskočeno, izaziva kod mene
nepodnošljivu alergiju na visoke književne nagrde, tako da ne mogu prihvatiti a
ni podržati inicijativu vele štovanog Planinskog literarnog društva „Vrhunac“
jer do njega niti sam došao, niti ću za života doći. Amen!
Počivao
u miru! Pop bi rekao – gospodnjem.
A
ja velim narodnom, ma na što i na koga
se to odnosilo.
U
Zg. 20.3.2021. Potpisuje
i ovjerava vr-sr: Ivo Mijo Andrić
0 коментара:
Постави коментар