Ivo Mijo Andrić
JADI STAROG LUSTRANTA
U djetinjstvu molio sam Boga
Križao se sa dva desna prsta,
Volio sam jednako svakoga
I klečao ispred Isukrsta.
Kasnije sam malo zastranio
Partija me uzela pod svoje
Pa sam druge stavove branio
ne pitajte – zna se dobro koje.
Zbog toga su bolesti me snašle
Rat i znane poratne nedaće,
Zvijezde su mi za oblake zašle
A na štapu nosio sam gaće.
Radio sam poslove društvene
Od uhljupa radnike branio
Te sam tako - ja mamlaza mene
Po diskursu novom zastranio.
Sindikalni djelatnik sam bio
Borio se za veće nadnice,
I sve što sam time ostvario
Obične su kučine i trice.
U penziju kad sam otišao
Dobio sam tako malu svotu
Zbog koje sam s pameti sišao
I totalno skren'o u životu.
Kukavan sam, čemeran i jadan
Sitan kakvo je makovo zrno,
Samom sebi postao sam gadan
Pa mi je sve pred očima crno.
Zato molim državne organe
Da me stave pod svoju optiku
I pretresu 'nako natenane
Moju staru političku sliku.
Te da shodno nađenomu stanju
Lustraciju na meni izvrše,
Da utvrde kak' nisam na Franju
Bac'o svoje blinkere ni vrše.
I da znadu o čemu se radi
Zbog čega sam toliko frustriran
Pa mi se sve u životu gadi
Jerbo nisam pošteno lustriran.
Još da dodam nešto vrlo važno
Kao krunu za ilustraciju,
Ja sam jednom svjedočio lažno
Što je dobar znak za lustraciju.
S tog preklinjem državne organe
Da pronađu u meni lustranta
Pa da vazda ne virim sa strane
Kao kakva zahrđala kanta.
Ne dođem li na listu probranih
Morat ću se grdno nasikirat,
Jer ću biti van kruga odanih
Koje nitko ne želi lustrirat.
NEULIZNI VERSI
Rekli su mi da se neki dužnosnici ljute
Što im pjesme posvećujem, a ne ljubim
skute.
Moram reći da su ljudi sto posto u
pravu,
Jer ja sam vam mokrom krpom udaren u
glavu.
Godinama pisao sam verse i sonete,
Koje čitat nije htjelo čak ni moje
dijete.
Knjige su mi sakupljale prašinu po kući,
Pa sam potez radikalan morao povući.
Prestao sam zapisivat pjesme o ljubavi
I naskroz se posvetio poetskoj zabavi.
Sad umjesto elegija pišem parodije,
Koje narod mnogo voli jer ih razumije.
U vremenu demokratskom sve je
dozvoljeno,
Što je dobro zakuhano i još zapapreno.
Ko se želi okititi državnim častima,
Mora kožu premazati svakakvim mastima.
I trpjeti kritičare koji mane kude,
Jer se oni tako bore da nam bolje bude.
Političar nije dobar kad mu humor smeta,
On ne smije biti grobar piscima
pamfleta.
Zato molim dužnosnike neka se ne ljute
Što im smiješnu stranu gledam, a ne
ljubim skute.
Pjesnici su umjetnici, a ne ulizice
Koji ljube, da prostite, svačije guzice.
Ivo
Mijo Andrić
Administrator ШИПАК
0 коментара:
Постави коментар