Živko Prodanović
Država,
to sam ja. Da li mi se zato svi rugaju.
Freudov
kutak – on je vrlo lukav. Iskoristio je prvu priliku i poludio.
I
polovni vjeruju u svoju cjelovitost.
I
ulični mutež voli ovaj svijet. Na svoj mutežni način.
Iz
crne riznice – svijet se dijeli na mrtve i one koji će to biti.
Jadnog
li života – niti kao kurva ništa ne valja.
Ministar
je izgubio obraz. Dok si rekao euro.
Mislim,
dakle i ti postojiš. Mislio ti ili ne.
Molio sam se
cijelu večer, a onda mi je On rekao: ako konačno ne prestaneš, pretvorit ću te
u sfingu.
Nepoštenima je
poštenje najdraža poštapalica.
Niti kada se
razgovara sam sa sobom ne smije se biti dvoličan.
Njegova životna
mudrost više je nagonska, nego pogonska.
On je promašen
čovjek. Popravak slijedi.
Pohlepani konac
pohlepno djelo krasi.
Priča o boljoj
budućnosti je provjereni mamac za lakovjerne birače.
Stare kurve su
kao i političari – htjele bi biti aktivne iako im je prošao mandat.
Sudska komedija:
on je zapravo izvrstan odvjetnik. Svi kriminalci koje je on branio završili su
na robiji.
Svaki je
gradonačelnik nevin dok se ne dokaže ono što već i Eskimi znaju.
Sve u svoje
vrijeme. Ali nije dobro zakasniti u svoje vrijeme.
Teško je s
političarima. Jer su političari.
U laži su kratke
noge. Ali i to je jedna velika laž.
Ubili su boga u
njemu. S božjim blagoslovom.
Uvijek treba
paziti da susret sa samim sobom ne preraste u incident.
Administrator ШИПАК
.jfif)
.jfif)
0 коментара:
Постави коментар