KOALICIJSKI ZAVJET
Što da kažem osim da se
slažem
Sa ministrom našim uzoritim,
U prilog mu prisegu polažem
O njemu ću pjesmicu da
skitim.
On je ponos naše domovine
Borio se protiv agresije
I na ponos svoje djedovine
On još uvijek pokleknuo nije.
Na njega su pucali rafalno
Svi mediji lijevo usmjereni,
Al' to bješe jadno čak i
jalno
Jer premijer njega ne
zamijeni.
I stranački predsjednik mu
dade
Pojačanje da napad odbije,
Povjerenje u njega imade
Sto članova voljene partije.
Zaludna su pisma i prosvjedi
Akademski priznatih građana,
Sve to ništa za vladu ne
vrijedi
Ona ćorkom nije pogođena.
Ministar je ostao u rovu
Odakle se nadzire kultura,
Uveo je politiku novu
Da se staro tumbe ispretura.
Smijenio je jedno
povjerenstvo
Kao primjer bacačima novca,
Nek se vidi da jugoslavenstvo
Nema šanse – jer on nije
ovca.
Nevladine udruge moraju
Trošit manje a raditi više,
Inače će izvisit na kraju
Pošto im se crnim slovom
piše.
Ova pjesma nije satirična
K'o što misle neki
povjesnici,
Ona nije čak ni odi slična,
Panagere ne pišu pjesnici.
Zbog toga ću kazati na kraju
Bog je pamet dao podobnima,
Oni svoje ministre biraju
Po pravilu koje paše njima.
Kriteriji društveni ne
vrijede
Nit saznanja moderne nauke,
Oni svoje ideale slijede
Baš ih briga za mišljenje
struke.
Sud javnosti oni ne priznaju
Odbacuju uplive sa strane,
Drugi ništa po njima ne znaju
Zato svoga kandidata brane.
Samo on je po zadanoj mjeri
Skrojen negdje u nečijoj
glavi
I odabran u vlastitoj vjeri
Da će biti koristan državi.
Sve drugo je politizacija
Koju širi oprbena stranka
Da je naša ad-ministra-cija
Politički mršava i tanka.
Ali nije kunemo se Bogom
Kardinalu mi smo zavjet dali,
Da ćemo sve rješavati slogom
Pa makar nam opet mandat
dali.
0 коментара:
Постави коментар