Ivo Mijo Andrić
MUDROST OPSTAJE, LUDOST JE PROLAZNA
Ivica
Kesić: RIJEČ U GRLU, Aforizmi, Kreševo, 2021.
Zanimljiv je i poučan književni put
Ivice Kesića pjesnika iz Kreševa. Svoje prve poetske radove objelodanio je u
zbirci pjesama Ispod našeg neba, kad se približavao pedesetim godinama života.
Kesić je rođen 1966. kad su u bivšoj državi započele društvene i privredne
reforme, koje su trajale sve do njezinog sloma početkom užasnih devedesetih
godina. Imalo je sve to određeni utjecaj na njegov životni i književni put, što
se može iščitati iz emotivnih lirskih pjesama uvrštenih u sljedeće dvije zbirke
koje su objavljene pod naslovima: Svjetionik
i Odbljesci praskozorja.
Melankolični
i prefinjeni lirik u narednim se godinama počeo zanimati i za druge književne
vrste koje produbljuju duhovnost i vode je u sferu humora i satire. Tako je
u njegovoj literarnoj radionici iskovana
ogrlica aforizama, epigrama, gnoma i sentenci, koje na upečatljiv način
svjedoče o vremenu prošlom i sadašnjem. Iz tog niza dubokoumnih misli i iskaza
tankoćutnog poete Ivice, izranja oštroumni ironik, alegorik i satirik Kesić,
koji biranim riječima, bez dlake na jeziku, kroki potezima slika i secira
sumornu zbilju bosansko-hercegovačkih i balkanskih prostora, osramoćenih
suludim ratom i omeđenim staklenim mirom koga grade klonirane nacionalne i
iracionalne vođe, zadojene podjelama po nacionalnoj i vjerskoj liniji. A ta linija već dugo ne vodi
spajanju, nego razdvajanju ljudi na svoje i tuđe. Kao da su ljudi stvari ili
zvijeri, a ne umna bića i izvor ljubavi.
Zanimljiva je i ne tako česta
transformacija i nadogradnja poetike humorom i satirom, koju susrećemo tek kod
nekoliko bosanskohercegovačkih i hrvatskih pisaca. Njima se na pravi način i u
punom sjaju pridružio i Ivica Kesić ovom zbirkom aforizama i drugih
produhovljenih misli. Za očekivati je da će on taj novi smjer književnog
stvaralaštva slijediti i u buduće te tako obogatiti b-h, hrvatsku i balkansku
humorističko-aforističku scenu, uz poetsku koju je već obogatio trima vrijednim
pjesničkim zbirkama.
Tematska područja u kojima se kreće
aforist Kesić obuhvaćaju ratom uneređenu politiku, uništenu ekonomiju, nagrđenu
kulturu i desetljećima mukotrpno građenu multietičnost naroda i narodnosti na
našim prostorima. Na tom zgarištu iz pepela izniče mlado žito budućih
generacija ljudi, uz koje opstaje stari ali i klija novi kukolj u vidu
naraštaja spremnog na destrukciju svega što je dobro i napredno. Kako će se
razvijati taj sraz dobra i zla, to ni svjetski politički i vojni proroci i
stratezi, koji u sve imaju upetljane svoje prste, ne mogu proreći. Možda će
stvari krenuti u dobrom i pravom smjeru, a možda i neće. Ili, kako bi jedan
stari merhametli i rahmetli političar rekao: more bit bidne! A… more bit i ne
bidne. Tko će znati šta se sve krčka u
prirodom bogatom bosanskom loncu.
Ali, šalu na stranu. Stvarnost je
bila i ostala u prvom planu, a budućnost u drugom ili… čak trećem, sve u
ovisnosti od toga kako se prvi i drugi dogovore. U korist ili na štetu trećeg.
Tko je tu prvi, drugi ili treći, neka svatko sudi i prosuđuje po svome znanju
ili uvjerenju. Nije to piščeva dužnost jer on ukazuje, a ne prorokuje. Proroka
su puni kabineti, crkve i džamije. A ni na ulici i drumu ih, jamačno, ne
manjka.
Tu sliku i (ne)priliku domovinske
zbilje Ivica Kesić ponajbolje opisuje u aforizmima: Naši bi političari puno lakše našli zajednički jezik, kad bi ga držali
za zubima; Postao je pravi politički otpad. Stalno ga recikliraju; Otkako se na
položaj dolazi po nacionalnom ključu, kopiranje ključeva je drastično povećano;
Političari su prešli sve granice. Narod ih prati u stopu; Iz glasačke kutije je
izašlo više zla nego iz Pandorine; Psi rata nisu u azilu za pse, nego na
državnom proračunu. Ako ne vjerujte, pogledajte na internetu pojedine
stavke državnog proračuna, pa će te se u to i samo uvjeriti.
Općepoznato
je da je kod nas ekonomsko stanje pravo… rimovanje… velike nužde. E, tu nuždu
aforist i satiričar Kesić opisuje ovako: U
privatizaciji su se punili džepovi, a u reviziji-gaće; Negdje su na kriminal
stavili točku. A negdje tri…; To što je olakšao državnu firmu, priznato mu je
kao olakšavajuća okolnost; Kad je direktor na sastanku pitao ima li tko šta
iznijeti, javio se portir i rekao: Nema, sve je već izneseno; Pošto nitko nije
htio kupiti naše gluposti, počeli smo izvoziti pamet. Eto, tako mi plaćamo
uvozne škart robe, izvozom domaćih umnih proizvoda. Zato nam je budućnost
svijetla kao nebo pred ljetnu oluju.
O materijalnom i socijalnom stanju u
društvu ne treba puno trošiti riječi. Iako ih aforist u knjizi opisuje pomno i
temeljito, za ilustraciju stanja prepisujem tek nekoliko aforizama i
mudroslovnih misli: Tridesetu godišnjicu
mature proslavili su u restoranu, a pedesetu pored kontejnera; Nije pravda
toliko spora. Ovisi šta voziš; Ne bih ja izmišljao toplu vodu, da mi nisu
isključili struju; Dobro je da smo u banani. Znači da nas još nisu ogulili; Dok
se mi krstimo, oni krstare. Baš zato nam je stanje u društvu… budi Bog s
nama. Naravno, ako ste vjernici. Ali, ako ste ateisti onda … budi bog s vama!
Ima u ovoj zbirci - bisernici i puno
drugih zrna mudrosti koja će nasmijati čitače i razvedriti im sumorne misli.
Nekima će one, zasigurno, vratiti i osmijeh na lice i radost u srce. Krug humorističko-satiričnih tema je non-stop
otvoren i iz njega prepisujem još i ove, da posluže kao putokaz za ravnopravno
iščitavanje i drugih umotvornih misaonih uradaka Ivice Kesića: Kroz rešeto života najlakše prolaze sitne
duše; Kod nas su srčani… samo udari; Najgore je kad ljevak nekome postane desna
ruka; Nije čudo što kod nas vlada zakon džungle, kad je sve više majmuna na
vlasti; Tražio je da ga potkuju, a oni su ga nasamarili; Dok smo mi progledali,
oni su se nagledali…
Ako
vam se učini da ste neku od ovih misli već čuli ili pročitali, nemojte
zamjeriti autoru što ih je ponovio. Mi, ionako, ne ponavljamo prošlost. Mi samo utvrđujemo gradivo. Baš zato
nije grijeh ponoviti poneku umnu, lijepu ili smiješnu riječ koju je netko prije
nas izrekao ili zapisao. Mudrost tako opstaje a ludosti su, kao i mnoge druge
stvari, prolazne. Na štetu drugih i na društvenu sramotu, dakako.
0 коментара:
Постави коментар