Đorđe Latinović
POHVALA UMNOSTI
(Stanislav Tomić, „Umnjaci izrastaju
kasnije“, Narodna biblioteka Zvornik, Zvornik, 2021.)
UVOD
Knjiga „Umnjaci izrastaju kasnije“, četvrta je
knjiga ovog autora, nakon prethodnih „Zlo,
naopako i obrnuto“, „Hvatanje misli“ i „Visina dubine“. Recenzenti knjige
su poznati aforističari Aleksandar Čotrić i Savo Martinović, a Jovo Nikolić,
bio je stručni konsultant i izabrao aforizme za knjigu. U pitanju je izbor od
300 aforizama od ukupno 1.500, koje je autor napisao u protekle tri godine. Knjigu odlikuje širok raspon
tema, od društva, politike, svakodnevnog života, do bračnih i ljubavnih muško-ženskih
odnosa.
ISTORIJA NAŠE BOLESTI
Doktori dentalne medicine bave se bolestima
zuba, usta i usne šupljine. Ono što savremeni homo sapiens misli, osjeća i radi
izlazi na usta, kroz mišljenje i djelanje. Stanislav Tomić nije stomatolog, ali
bi da malo pogleda! Ljudi često govore kroz zube, škrguću zubima, a mnogi drže
jezik za zubima. Ponekad zbog izgovorenog i napisanog mišljenja dobiju po zubima. U svojoj
aforističkoj ordinaciji Stanislav Tomić, kao savjestan „narodni ljekar“ pregleda i liječi naše društvene bolesti, posebno krive
riječi, govor mržnje i grešne misli, koje izlaze na javnost. On u knjizi m(d)entalne
anamneze aforistički vješto razdvaja umnjake od bez –umnjaka. Težak je to sociološko
– stomatološki posao.
Istorija naše kolektivne bolesti brižljivo je opisana u ovoj knjizi. Opšte
je poznato da neki ljudi nemaju zube umnjake, jer je biologija tako udesila, da
i bez ovog nedostatka mogu preživjeti dramu egzistencije. Prema biologiji umnjaci su zubi koji nam
posljednji izrastaju, najčešće u kasnim mladalačkim godinama. Oni su posljednji
trajni zubi zbog čega obično nemaju mjesta u vilici za izrastanje. Kao da umnjaci
nisu dobro došli u našem organizmu. Nauka tvrdi da napredniji među nama nemaju umnjake,
jer im nisu potrebni za savremeni život. Oni nam dođu kao neki višak, jer
nemaju nikakvu vitalnu funkciju u životu čovjeka. Čini se da umnjaci prave više
problema čovjeku, nego što mu donose koristi. Zato je po preporuci ljekara,
umnjake često potrebno izvaditi!?
Kroz evoluciju naši su preci nekada imali velike čeljusti, a mali mozak.
Danas homo sapiens ima male čeljusti, a veliki mozak. To je zato što su u osvit ljudskog roda zubi bili važniji za preživljavanje
i opstanak čovječanstva. Kasnije je mozak zamjenio zube. Tako da od tada ljudska
budućnost zavisi od naše pameti i proizvoda kulture, a ne od velikih i snažnih
vilica i zuba. Pa ipak, i danas se dešava da pripadnici naprednije ljudske vrste, zbog
slobodno izraženog mišljenja, često dobiju po glavi, od evolutivno zaostalih primitivaca.
Nažalost, neki pripadnici ljudskog roda ostali su na ranijem evolutivnom nivou,
sa malim mozgom, a mnogi često i bez mozga. Današnji čovjek koristi samo 20
posto svog mozga. Krajnje je vrijeme da ga počne koristiti više nego do sada. Bez
umne i slobodne misli, ni čovjek ni društvo ne mogu postojati i opravdati svoju
istorijsku misiju na Zemlji.
AFORISTIČKE DIJAGNOZE
Duhovitost i humorističnost je bitna
odlika satiričnih aforizama. Bez njih sva filozofska pametovanja su suvišna. Humor
u ovoj knjizi je oslobađajući, bezazlen i neškodljiv.
Za današnjeg čovjeka zagrobni život je after parti.
Nije
Kosovo Srbiji vanbračno dijete pa da ga prizna.
Mrzim
crnce iz istih razloga zbog kojih ih njegova žena voli.
Zašto
da se pomirim sa sudbinom kad nismo ni raskidali?
Naš hotel ima četiri zvjezdice. Kad je vedro ima i
više.
Paradoks
je bitno svojstvo aforizma. On je radikalna promjena toka rečenice, koji vodi do misaonog obrata i kontrasta u kon-tekstu.
Nemojte
više da nam solite pamet. Stavljate nam so na ranu.
Pitala
bi mene starost gdje mi je bila mladost, ali nije u poziciji da postavlja
pitanja.
Njena haljina je crna kao magija. Treba je skinuti.
Najrazvijenije
zemlje će nam pomoći da riješimo problem zaposlenosti. Primiće naše
nezaposlene.
U
ovoj knjizi autor je posebno unaprijedio koncept aforizama sa pitanjem i
odgovorom, sa duhovitom poentom na kraju. Takvih je u knjizi nekoliko:
Mi
da se zahvaljujemo našim neprijateljima? Neka, hvala!
Mi
da nekoga molimo? Ma hajte, molim vas.
Šta
misliš, da li žene vole pametne muškarce? Ne znam, nisam pametan.
Svaka totalitarna vlast
progoni misleće ljude i stvaraoce, koje nerijtko završi kao fizičko protjerivanje iz polisa, što je samo
postmoderni oblik ostrakizma. Satira je tu da uzvrati svojim „istinitim
pretjerivanjem“.
Sa
najvažnijeg mjesta poslate su snažne poruke. Sa oklopima i pendrecima.
Nemam ništa protiv šefa državne lutrije, ali gdje
njega izvukoše?!
Rat se može dobiti bez ispaljenog metka, ali ne može
bez upaljenog televizora.
Znao
sam da će baš on biti predsjednik. Nije vratio olovku kad je glasao.
Od
autora sa zvanjem filozofa i sociologa, očekivano, u knjizi ima najviše
aforizama sa društvenom i političkom tematikom isnažnom socijalno-angažovanom
porukom. Evo izbora nekoliko najumnijih umnjaka iz novopečatane knjige:
Ko je bio u našim studentskim domovima, ni starački
dom mu neće teško pasti.
Fotelje su od davnina simbol vlasti. Otuda ime
indijanskog poglavice – Bik koji sjedi.
Policija
sprovodi kampanju stop prosjačenju. Opet su okrenuli policiju protiv sopstvenog
naroda.
Predsjednik
je majci kupio televizor. Sad će ga viđati svaki dan.
Država nam je ekonomski tigar. Rijetka vrsta u
zoološkom vrtu.
Samo
u našoj ulici nije postavljen ležeći. Mi preko toga ne možemo da pređemo.
TERAPIJA UMA
Kod nas u narodu postoji vjerovanje da
samo djeca i seoske lude govore stvari kojih se većina sračunatih odraslih ljudi
plaši govoriti. Tako, su i humoristi i satiričari pomalo luckasti stvaraoci, pa nam
govore i pišu istine, koje drugi ljudi ne smiju. "Humor
je čuvar razuma.", govorio je čuveni Čarli Čaplin, koji je čitav život ozbiljno
zasmijavao cijeli svijet. Tako i Stanislav Tomić, medicinski rečeno, kroz aforizme oboljelima daje blage lijekove da
ozdrave od »zubne umobolje«, dok teške slučajeve stavlja na
operacioni sto lobotomije. Kako vladavina bez-umnjaka, ne bi uništila društvo i čovjeka.
Šta umnjaci imaju sa našim umom? Postoji nedokazana tvrdnja o porijeklu
naziva riječi umnjaci i njihovoj vezi sa ljudskim umom. Široko prihvaćen
odgovor kaže da su umnjaci dobili ime, zato što izrastaju u starijem uzrastu, kada
je čovjek prema evolutivnoj progresiji pametniji i mudriji. Metaforički rečeno,
čovjek možda jeste do danas preživio istoriju, blagodareći očnjacima i kutnjacima, ali će
imati budućnost samo zahvaljujući umnjacima, odnosno umnim, mislećim i
kritičkim ljudima. Zdravi um-njaci zdravo društvo! Stara latinska izreka kaže
„Mens sana in corpore sano.“ U našoj verziji: „U zdravoj duh-ovitosti zdravo
tijelo!“ Umjetnost treba biti zdrava kritika društva. Čovjek stvaralac i kreativac tako ispunjava svoju sudbinu, Ne držimo jezik za zubima.
Držimo se zubima za jezik! To je aforistička esencija ove knjige.
0 коментара:
Постави коментар