KO SE SMEJE ZLO NE MISLI - A gazda mi je još rekao: plata švajcarska, posao čist, gospodski, sve na dugmiće. Slobodan dan, odmor, bolovanje - sve po propisu. Pauza za doručak, kafu, užinu, ručak... Službeni auto, dnevnice, bakšiš... Platu ću da odvajam na stranu. Slušam i gledam kuma. Odrasli smo zajedno, a uvek me iznova zaprepasti svojom lakomislenošću. Po ko zna koji put menja jedan posao za drugi, još gori. Ćale se nikad ne upliće u razgovor sa mojim gostima. Ovog puta čini izuzetak. Vidim kako mu titra podrugljiv smešak na krajevima usana, dok seda preko puta kuma. Ovaj pojačava doživljaj jer ga sad slušaju dvojica: - Dobro kažu ljudi: svako ima svojih pet minuta. Iduće godine u ovo doba... - Slušaj, kume! - matori se kezi. Već vidim, pada žestoka zajebancija. - Odmah nekako posle rata mi, omladinci, ukrademo malo kukuruza, uzmemo kanap i drveni sanduk za brašno, pa na kanal, u trsku postavimo zamke. Divlje patke lete, kruže iznad nas, i one mučenice gladne. Najposle, osmele se patkice, pa priđu onoj našoj zamci i počnu da zobaju. Kako progutaju zrno, dva, a mi potegnemo kanap i cap! eto ti večere. Uhvatimo ti tako, jednom prilikom, mutavi Todor i ja dve patke, spakujemo zamku, pa hajde kući. Sneg napadao, ciča zima, a put poledio, jedva hodamo. Todor steg'o onu svoju patku pod pazuh, a ona mučenica već napola mrtva, što od hladnoće, što od straha. Sad ću, veli Todor, čim stignem kući ovu patku da sredim, pa hop! u lonac, ima supa da bude kao san. Onda ću da napravim makarone sa pačijim mesom. Eh, što je to stvar, prste da poližeš. Ostatak ću da bacim na roštilj, a jedan deo u paprikaš. Bataci da se pohuju. Što pretekne, prosušiću na dimu. Priča Todor, a patka se skupila, nema u njoj trista grama. Kad, najednom, zakorači Todor, noge izleteše ispod njega, puče dupetom o led, ruke poleteše uvis, a ona patkica prhnu nebu pod oblake. Vidiš lepo: maše krilima Todorova večera. Ćale se kezi dok završava priču, ja se suzdržavam koliko mogu, a kum umire od smeha. Lepo se zacenio, pa mu suze pošle na oči. Smeje se kum zato što je Todoru pobegla patka. Mikica Ilić |
0 коментара:
Постави коментар