Aforizmi Slavice Agić

- I svetlo na kraju tunela je luksuz. Štedeti se mora.

- Od nečeg se mora živeti. Mi smo navikli na nadu.

- Krenuli smo s' mrtve tačke. Mrka kapa.

- Dok sam radila nekako sam rastezala platu. Za penziju nemam moći.

- Stavio sam glavu u torbu. Obe prazne.

- Eh to bolje sutra. Otkada sam ja još čula za njega.

- Kod nas su završni radovi decenijama u toku.

- Posle ovih povećanja cena, u prodavnici uglavnom sve ispratim pogledom.

-  Polako nam stiže zlatno doba. S' svake jeseni se po drveću zlati.

- Tako je to sa obavezama. Vidi se da ne zna gde mu je glava.

- Nikad nije kasno da izabereš novi put. Samo šta ćeš ako odabereš dopola nedovršen.

- Zvanično su iznete mnoge istine. Nezvanično, niko u njih ne veruje.

- Ja uveliko štedim struju. Još proletos su mi je iskljućili.

- Graničimo se s ograničenošću.

- Zadovoljnom sudiji nije do zadovoljavanja pravde.

- Idem kod psihijatra da zaštitim sebe - od samoga mene.

- Ima se, može se. Sve nas je vise oko kazana.

- Jes' da živimo Tantalove muke, ali se nadam -  nije ih zacrtao Zevs.

- Kad je zaćutao - sve je rekao.

- Kažu naišlo ludo vreme. Odlično sam se uklopio.

Administrator Slavica

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.