Bolje vjerovati svojim očima, nego tuđim riječima. Makar je i to mač s dvije oštrice.
I mi masku za politiku imamo.
Izgubio je utrku. Stigli su ga duhovi prošlosti.
Kada se prokocka sve što se ima, prelazi se na ono što se nema.
Kao političar on je samouvjereno iskvaren.
Kažu da je varta dobar sluga, a loš gospodar. Vrijedi li to i za vatru u srcu?
Loše sam volje – pobježe mi misao. Nije bila nešto posebno, ali bila je moja.
Ljudska komedija: on je vrlo, vrlo oprezno pošten.
Moj televizor je toliko pokvaren da ga i lopovi izbjegavaju.
Nakon žestoke svađe usvojen je zaključak o jedinstvenim stavovima.
Nije sirotinja jedina. I bogataši sanjaju o onom što nemaju.
Nisu svi ljudi isti – neki bi htjeli biti ljudi, a neki ne.
Oni koji misle da znaju sve o životu obično moraju ponavljati razred.
Putevi ljubavi – prvo mu se uvukla u srce, a onda u novčanik.
Starost ima svoju logiku. A još više fiziku.
Svatko je misterija svoje sreće.
Sve je lako kad si mlad. To kaže i gamad iz podzemlja.
Što na zagađenom umu, to na zagađenom drumu.
Tko tebe tamburom, ti njega filharmonijom.
U svakom miru je sjeme budućeg rata. Pitajte vrtlare.
Umro je. Cerekajući se svojim vjerovnicima.
Uskoro krećem za raj. Ali mislim da će na rajskim vratima biti povuci-potegni.
Živko Prodanović
0 коментара:
Постави коментар