Ivo Mijo Andrić
MISAONI LIBAR ZA
GUŠTANJE
Zlatko Tomić:
MISAONI SLAPOVI, Hrvatski i makedonski aforizmi, Udruga hrvatskih aforista i
humorista, Split, 2022. godine
Da dobre ideje uvijek pronađu plodno
tlo, potvrđuje i zbirka Misaoni slapovi
koju je pripremio i uredio poznati splitski književnik Zlatko Tomić uz pomoć
istaknutog makedonskog aforiste i
satiričara Vasila Tolevskog. Radi se o vrijednom zborniku u koga su uvršteni
aforizmi i druge misli ponajboljih hrvatskih i makedonskih aforističara, koji
su djelovali ili djeluju u dvadesetom i dvadesetprvom stoljeću. Kolegijalnim
dogovorom u zborniku su zastupljena šezdeset četiri (64) autora i autorice.
Najstariji među njima je Juraj Jurjević (1910.), a najmlađi Denis Vidović
(1988.).
Aforizam kao najkraća književna
forma izražavanja doživio je procvat krajem prošloga i početkom ovoga stoljeća.
Nikada ranije na našim prostorima nije bilo toliko pisaca aforizama, koliko ih
se javilo u posljednjih tridesetak godina. Na to su svakako utjecale
demokratske promjene u novostvorenim samostalnim državama koje su ranije bile
udružene u bivšu SFRJ. Nakon njezinog raspada, na plodnom književnom polju
izrasla je plejada tvoraca kratkih humorističko-satiričnih misli koji su bez
dlake na jeziku kratko, jasno i duhovito opisivali političko, ekonomsko,
socijalno i ukupno stanje u društvu. A ono je bilo takvo da je dušu dalo za
humorno, satirično i karikaturalno prikazivanje, oslikavanje i širu prezentaciju
u zemlji i svijetu.
Zahvaljujući marljivom radu kreatora
kratke a duboke i snažne misli, u tom je periodu u Hrvatskoj i Makedoniji
objavljeno više stotina aforističkih i humorističkih knjiga. Toliko ih nije
objavljeno u cijeloj povijesti hrvatskog i makedonskog naroda. Zasluga je to, u
prvom redu, nekolicine vrijednih pisaca koji su, na vlastiti rizik i
odgovornost, vrijedno bilježili duhovite i satirične misli i primisli i slagali
ih u knjige čiju su objavu uglavnom plaćali svojim novcem. Na račun odnosno
štetu ličnog i porodičnog standarda. Nadležna ministarstva kulture takvu vrstu
stvaralaštva rijetko su poticala državnim i društvenim sredstvima, jer su ga
smatrala kritikom vlasti i sistema koga ta vlast proizvodi i servira narodu i
građanima svojih država. Tako je bilo ranije a tako je, nažalost, i danas.
Udruga hrvatskih aforista i
humorista (UHAH), koja je osnovana krajem 2017. godine, svojim je organiziranim
aktivnostima doprinijela afirmaciji humora i satire pripremom i objavom pet
zbornika svojih članova te ove zajedničke zbirke s makedonskim aforističarima.
Uz zborničku i individualnu prezentaciju stvaralaštva članstva, udruga redovno objavljuje
i mjesečni elektronski magazin koji prati sve veći broj čitatelja i ljubitelja
duhovite misli. To je dobra baza za budući rad i za vraćanje humora na
društvenu scenu s koje je bio potisnut gašenjem brojnih humorističko-satiričnih
listova, vedrih radijskih emisija i televizijskih humorističkih drama i serija.
Misaoni
slapovi ispunjeni su kristalnim kapima relaksirajuće leksike, koja unosi
smijeh u kuću i radost u dušu svakoga tko je bude čitao i uživao u njezinom
bogatom humornom sadržaju. Izbornici Tomić i Tolevski potrudili su se da sastave
snažne ekipe iznadprosječno pismenih igrača, spremnih na uveseljavanje naroda
mudrim osmislicama i oštrim satiričnim udarcima prema golovima korumpiranih
političara, uspavane i mitom uljuljkane birokracije, nerazvijene privrede i
razvijenog gospodarskog lopovluka. Na njihovoj meti našli su se oni lupeži,
koji od devedesetih godina naovamo rasprodaju sve što su radni ljudi stvarali
desetljećima, odričući se boljeg života u korist dolazećih generacija. Umjesto
novostvorenih vrijednosti, tim generacijama će ostati rasprodana zemlja u
bescjenje i golemi dugovi koje će vraćati gramzivim bankama i drugim
financijskim organizacijama i institucijama.
Sve naprijed napisano potvrđuju, ovjeravaju
i potpisuju članovi i članice
internacionalne ekipe Misaoni
slapovi. I svako od njih na svoj način pridodaje poneku mudru misao,
satiričnu žaoku ili ironijsku rečenicu. Tako prvoimenovani sastavljač ovoga
prikaza svoj auto-ironijski nastup započinje samokritičkim priznanjem: Imam tešku govornu manu. Uvijek govorim ono
što mislim. U sličnom tonu pridružuje mu se Marijan Anđelkovski pokajničkim
riječima: Ubio sam čovjeka u sebi. U
samoobrani. Za razliku od njih dvojice, koji se očito nalaze na bekovskim
pozicijama, Jane Atanasov sa pozicije veznog igrača iznosi tvrdnju da: Nitko tko je na državnim jaslama ne radi kao
konj. Ali se za to bez rada penje na društvenoj i državnoj ljestvici sa
koje, mora kad-tad sići. Josip Balaško je s razlogom u nedoumici: Kako će sići a da se ne posklizne, kad je
prilikom penjanja podmazivao?
Bivši
aforistički veteran Zvonimir Balog, baveći se agrarnim temama, uočio je da…Kad đubrad zasjeda diskusije su – plodne. Ljupka
Cvetanova opterećena je aktualnim europskim integracijama, pa se opravdano
pita: Tko će ostati kod kuće kad uđemo u
Europu? Ostat će zemljopisni Europljani, kojima će u bogatoj Europi biti
onako kako je velikom aforističkom meštru Jandri Drmiću, koji kaže: U mojoj kući se zna red. Djeca su na prvom
mjestu, a ja sam odmah poslije mačka. Aforist iz Strumice Aco Georgijev,
otkriva nam svoju čitalačku stranu medalje: Čitam
znanstvenu literaturu. Nemam pametnijeg posla. Dok Drago Bosnić tvrdi kako…
Lažni sjaj bode oči, Jozo Čizmić
zaključuje: Svi se naoružavaju. Sigurno
će pregovori. Iz njegovih usta u ratničke uši. Ako te uši nisu gluhe od
topovske paljbe. Nataša Đorđijoska Ćurčiska, u ime svih nas veli: Mi smo stara nacija. Fosil do fosila. Nakon
dva ugrađena stenta, Zlatko Garvanović otkriva životnu sudbinu jednog svog
negdanjeg znanca: U životu je uvijek
kasnio, ali je umro na vrijeme.
Referirajući se na stanje u zemlji,
stari majstor aforističkog zanata Mile Đorđijoski stavlja na znanje široj
javnosti sljedeću istinu: Kad se prodaje
država, narod ide gratis. Većina Hrvata s njim se apsolutno slaže. Dakako,
slaže se i Risto Filčevski koji pridodaje kako… Nema potrebe prisluškivati narod.
On šuti kao riba. Sitna, razumije se. Rano je o tome govoriti, a kasno šutjeti, dopisuje Abdurahman
Halilović Ahil iz Rijeke, a Dimitar Iliev Vilazorski podsjeća kako je… Prvi znak da ste izgubljeni – nitko vas ne
traži. Danko Ivšinović otkriva da… Nismo
mi zalutali. Ovo je naš put. Zato budite oprezni jer - Oprez je majka svih propuštenih prilika, kaže Dražen Jergović. Aforistička
legenda u Hrvata, pokojni Pajo Kanižaj, davno je rekao i zapisao: Da mislim, ne bih mislio! A kad je već
mislio, Ivan Karadak je objelodanio: Puzanjem
se čak i bundeve penju visoko. Za razliku od njega Tonka Lovrić tvrdi da… Jedino mesari znaju cijenu mozga. Baš
zato, kako primjećuje Danica Majnarić: Neki
spavaju na slami, a neki na lovorikama. Po Robertu Mariću, unatoč tome: Narod je zadovoljan, sviđalo mu se to ili
ne. Zadovoljni su i političari, tvrdi Marinko Mijović, jer… Da ne bi učinili pogrešan korak, stalno se
voze mercedesima.
Naš
poznati enigmat i odgonetač lijepe naše…sadašnjosti i budućnosti, Boris
Nazansky, na pitanje: kako ide? kratko i jasno odgovara: Sve nam bolje ode. Na zapad! A i gdje bi drugo?! Živko Pavlov
potvrđuje da ni… Šutnja ne ide bez
šaptača. A šutnja je, zna se, odvajkada bila zlato. Živko Prodanović daje
na znanje svekolikom puku da: Nisu sve
pokrali. Ostavili su nešto i za svoju djecu. Poznati makedonski novinar i
pisac Ljupčo Siljanovski, našu socijalnu situaciju opisuje aforizmom: Nemamo za kruh, zato jedemo govna, a Ruža
Stojmilova naš napredak vidi ovako: Idemo
naprijed, pred nama je zadnji korak. Bard hrvatske aforistike Tomislav
Supek ističe da: Zasluge nekih naših
vlada treba istaknuti na pola koplja. Na sličan način Dragančo Tasevski
Izvorski ocjenjuje sadašnju politiku i političare: Doveli su nas do provalije, da nam pokažu put. Jelena Šipec nas
tješi riječima: Kako god puzio, ipak
napreduješ.
Makedonski
aforistički izbornik i jedan od vodećih balkanskih i europskih velemajstora
duhovite misli, Vasil Tolevski, iznosi zanimljivu arhitektonsko-građevinsku
tvrdnju koja se na svim jezicima svijeta jednako čita i razumije: Naša država je arhitektonsko čudo. Nema
temelje. Takve su i mnoge druge instant države koje su tek sićušni zalogaj
velikih sila. Njih je lako progutati u velike blokovske ralje jer same traže
spas u jednjaku ili pod skutima jačih. Hrvatski izbornik Zlatko Dalić, pardon, Zlatko
Tomić, vođen iskustvima većine pisaca, zaključuje: Više ne spaljuju knjige,. Površno ih čitaju. Dodao bih, i odlažu u
peći da spale iluzije mnogih pisaca o tome kako je danas lijepo i unosno pisati
i objavljivati knjige. Kažem to, ravnajući se po vlastitom iskustvu. I
potkrepljujem, bez trunke milosti prema samome sebi, aforizmom Đurđe Vukelić
Rožić: Uspjeh budale čini jednaku štetu
kao i neuspjeh učena čovjeka. S time bi se, vjerujem, složio i Miroslav
Vukmanić koji naglašava: Odljev mozgova
prerastao je u bujicu. Slažem se s Miroslavom i dodajem: priljev kratke
pameti toliki je da nas je već odavno poplavio. Frano Vukoja to još boje
pojašnjava aforizmom: Kad istina procuri,
laž više ne drži vodu. Pogotovo, kad majstori odu.
Ovu
prikazivačku besjedu zaključio bih
kratkim inverzijskim, moglo bi se reći i kontra ironijskim zapisom
Mladena Vukovića koji udara u bit aforizma. Prvi među jednakima po duhu
hrvatskog smijeha sve ovo vidi kao igru. Po njegovom sudu: Aforizam se igra riječima: Nečovječe, ljuti se! Slažem se meštre, a
nadam se da će se s nama složiti i svi oni koji budu čitali ovu duhovitošću
prošaranu knjigu. Na njezinim stranicama, osim spomenutih autora, pronaći će te
i misli koje su napisali: Toma Bebić. Đuro Bel, Marko Ivica Blažević, Ivan
Boždar, Ivan Bradvica, Vitomir Dolinski, Zvonimir Drvar, Nađan Dumanić, Georgi
Hadji.Vaskov, Zdravko Horvat, Sokole Ivanovski, Vlado Karakaš, Ivan Katić,
Atanas Krlevski, Velimir Matutinović, Đorgi P. Panev, Boško Perinski, Daniel
Radočaj, Zoran Salamunović, Lenče Stoimenova, Emil Strniša, Sofe Šterjoski,
Nikola Trgovčić, Darko Žigrović i ranije spomenuti Juraj Jurjević i Denis
Vidović. Svi su oni članovi prve hrvatsko-makedonske aforističke postave, ali
vrijeme i prostor nisu dopuštali šire predstavljanje njihovih duhovitih
majstorija na humorističkom terenu.
Reći
ću samo na kraju da vrijeme radi za sve njih, jer su i oni svoj časni
spisateljski posao za ovu knjigu obavili na vrijeme. Hvala im od srca na tome i
na svemu što su dali i što će dati balkanskoj aforistici. Slava onima kojih
više nema među nama!
0 коментара:
Постави коментар