aforizmi

Ivo Mijo Andrić: OPROŠTAJ UZ KNJIGU S PRIJATELJEM

 

Ivo Mijo Andrić                                 

 

OPROŠTAJ UZ KNJIGU S PRIJATELJEM

 


                        Savo Ilić: AFORIZMI & JEŽEVE BODLJE, Digitalne knjige, Zagreb, 2020.

 

            Kad sam pisao pogovor knjizi pod gornjim naslovom, moj stari prijatelj iz tuzlanskih i pulskih dana i godina, Savo Ilić, požurivao me da to učinim što prije, naglašavajući da vrijeme ne radi za njega. Već tada je bi blizu Brozovom rekordu od 88 godina života. Taj smo rekord obadvojica postavili sebi kao krajnji životni cilj. Savo je tada bio na korak od njega, a ja u zakašnjenju od 16 godina. Nakon objave knjige, njezin je autor oborio željeni rekord i nastavio marljivo zapisivati aforizme i druge kratke misli, potajno se nadajući da će sročiti barem još jednu knjigu do narednog ljeta. No, vrijeme i korona, nakon primanja treće doze  cjepiva 'Moderne', skratili su njegov životni vijek i ispratili ga u vječnost. Tako su Aforizmi & ježeve bodlje ostali njegovo posljednje literarno djelo koje je podario ovome svijetu i generacijama koje će tek doći.

            Aktivni čitač knjiga, godinama je bio jedan od najčešćih posjetilaca pulske gradske knjižnice, gdje je skupljao građu za libre o rekreaciji u prirodi i bilježio kratke duhovite misli koje je povremeno stavljao na uvid široj javnosti. Nastalo je tako više zbirki humora i aforizama za koje sam pisao predgovore ili pogovore, izražavajući mu zahvalnost za višedecenijsko druženje i prijateljevanja koje traje od sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ježeve bodlje, kako je od milja nazivao aforizme, postali su njegov zaštitni znak od svega lošega što čovjeka prati na njegovom životnom putu. Uz njihovu zaštitu lakše se braniti od svega što izaziva stres i revolt na društvene nepravde i što unosi nemir u naše duše i domove. Njima se čak mogu napadati uzročnici individualne i kolektivne depresije koja je poprimila razmjere epidemije. Ne tako organizirane i dirigirane kao pošast korona virusa, ali dugoročno nimalo bezazlenije i štetnije po zdravlje stanovnika naše lijepe zemlje.

            Stanje društva u recesiji i privrede u stagnaciji, Savo Ilić je ponajbolje definirao i ocijenio satiričnim aforizmom: Ekonomija je siva, tisak je žut, a sve ostalo je crno. U takvom stanju: Pošten rad se plaća, a nepošten – nagrađuje. Plaće su, razumije se, uglavnom u rasponu od najniže do prosječne, a nagrade u vidu dionica ili otpremnina od natprosječne do ekstremno visoke. Pojačane, dakako, državnim odličjima za domoljubne i n-te zasluge, koje ocjenjuju pojedinci ili raznorodna državna i lokalna povjerenstva. Običnim ljudima odnosno građanima to je dalje od Grenlanda ili Južnog pola. Njima je preostalo jedino da uredno izlaze na izbore i da čame i muče kod vlastite ili podstanarske kuće.

            Nije demokratija ako vladamo ti i ja, naglašavao je Ilić, ali ga političari nisu čuli niti razumjeli. Otrcana fraza i floskula o demokratskom društvu u kome šaka pojedinaca vlada umjesto mase glasača, postala je formulom po kojoj cirka 200 spretnih ili s vrha odabranih upravlja privredom, a nešto manja brojka od te, vlada državom i društvom na nacionalnoj razini. Svaka druga matematička brojka kojom bi se opisala trenutna situacija u društvu bila bi bespredmetna i teško dokaziva. Ako se gleda odozdo, a ne odozgo, kako je kod nas sve naglavačke postavljeno. I ne samo kod nas nego i cijelome svijetu. Pogledajte samo koliko ljudi odlučuje o ratu i miru. Koliko moćnika nepromišljenim odlukama uzrokuju sukobe, enormnu inflaciju i urušavanje svega onoga što su generacije i generacije prije njih stvorile. Sljepilo ili kratkovidost danas su jednako prisutni koliko i prije stotinu ili pet stotina godina. A u tom razdoblju jedna su carstva nastajala, a druga nestajala. Samo je ostalo živo i žilavo carstvo ljudske gluposti.  Naši političari su školovani. I to prvorazredno! Zapisao je to Savo Ilić u ježevim bodljama. I ne samo naši, već i dobar dio onih sa Istoka i Zapada. Nema tu bitnih razlika, osim u količini moći koju oni posjeduju. Veća zemlja, veći državnik – veći belaj za narod, rekli bi naši mudri Bosanci.

            Brojne su teme i dileme koje su upisane u Ilićeve aforizme i ježeve bodlje, i koje iz njih vire kao igle ili osin žalac. Tako na jednom od njih stoji velika parola koja glasi: Svima je zajamčena sloboda riječi, ako do nje dođu. Na drugom opet piše: Slobodno razmišljajte. Ali ne naglas! Treći nas podsjeća kako je… Sve više onih koji šovinizam nazivaju patriotizmom. Ne zaobilazi autor ni razvikane elektronske i druge medije koji jedva čekaju da se desi neko zlo kako bi se o njemu mogli dobro raspisati i zagrijati smrznute široke narodne mase. Ili elitu koja pikanterijama puni dobrano šuplje internetske i novinske stranice. U mnogim medijima rade mediokriteti.  Senzacije i zezancije danas su hit koji se, kao saharska prašina baca narodu u oči da ne bi vidio kakva mu je stvarnost.

            Bosanska duhovitost melem je na ranu rata i poraća koga, umjesto skupih lijekova, koristi svaki prognani i  izbjegli Bosanac i Hercegovac u zemlji i svijetu. Kako je i sam osjetio tamnu stranu rata, bivši pravnik i pravobranilac onoga vremena, ostavio je u amanet svima kulinarski aforizam u kome, bez dlake na jeziku, sa pojačanom dozom papra, kaže: Poštujem svaki sud u kojem se kuha – bosanski lonac! Poštovanje i poštenje danas su na visokoj cijeni jer ih je sve manje i prijeti opasnost da odumru kako su odumrle sve socijalističke države iz kojih su preneseni u kapitalistička društva. Poštenje se ne pokazuje nego dok dokazuje, veli aforist i u prilog tome dodaje da… I kriminalci propjevaju uz policijsko dirigiranje. Ako ne vjerujete, raspitajte se kod onih koji su svoj pjevački talent otkrili tek onda kad su završili na kriminalističkom istraživanju u nekoj od brojnih policijskih postaja.

            Premda je dugo vršio dužnost pasioniranog aforističara, Savo Ilić, vođen nekim primjerima iz naše bogate političke i državničke prakse, na kraju svog umirovljeničkog spisateljskog vijeka zapisao je jednu neostvarenu želju koja glasi: Radio bih u NATO paktu samo za otpremninu. Tako su radili neki naši vrli dužnosnici. Ako ima onih koji bi tako unosan  posao odbili, neka im je Bog na pomoći. I neka ih dobri nebeski anđeli u zemlji čuvaju.

 

 

           

Administrator ШИПАК

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.