Ivo Mijo Andrić
MISLI OTETE OD ZABORAVA
Duje
Bašić: MISLI, Udruga hrvatskih aforista i humorista, Zagreb, 2022.
„Ovo su misli našega tate, uz koje
smo svi odrastali“.
Takvu
posvetu napisali su: Josip, Anton, Jasenka i Milan na prvim stranicama knjige
Duje Bašića pod naslovom Misli. Neobična knjiga običnog
naslova i impresivnog misaonog sadržaja. Rijetka i jednako tako vrijedna
duhovna i spisateljska tvorevina dobroga čovjeka i oca koji je otišao u
vječnost početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Imao je tada šezdeset
četiri godine i bio je u punoj stvaralačkoj i životnoj snazi.
Kad
se prva knjiga objelodani pola stoljeća nakon smrti njezinog autora, onda to
ima posebnu vrijednost i golem značaj, ne samo za autorove potomke, već i za
šire čitateljstvo. Duje Bašić bio je zanimljiva ljudska i literarna pojava.
Rođen je 1907. godine u selu Prugovo kraj Klisa i Splita, odakle se, nakon
smrti oba roditelja i svršetka osnovne škole, upisao u podoficirsku školu u
Zagrebu. Po završetku škole službovao je u Sinju odakle se, nakon kapitulacije
Kraljevine Jugoslavije, s obitelji vratio u Zagreb. Tu je radio kao časnik na
gospodarskim poslovima u Ministarstvu domobranstva NDH do sloma režima u
svibnju 1945. Po oslobođenju zemlje, kratko vrijeme proveo je kao zarobljenik u
logoru, da bi nakon opće amnestije bio oslobođen 9. kolovoza iste godine i
ukazom narodne vlasti raspoređen u civilnu službu u kojoj je radio sve do
umirovljenja 1968. godine. U tih dvadesetak godina obavljao je računovodstvene poslove u nekoliko poduzeća
te u dvije akademije. Najprije u Akademiji za kazalište i filmsku umjetnost, a
onda u Muzičkoj akademiji gdje je umirovljen.
Službovanje
u umjetničkim akademijama omogućilo mu je razvijanje spisateljskih sklonosti
koje je pokazivao još od rane mladosti. Zahvaljujući tome, uz redovne poslove i
u slobodno vrijeme pisao je pjesme i zapisivao aforizme i misli na razne
životne teme. Odabrane radove objavljivao je u Republici, Telegramu, Reviji,
Izboru, riječkom kalendaru Jurina i Franina te u časopisu Školskog kemijskog
centra u Zagrebu. Time je zadovoljavao svoju potrebu za duhovnim uzdizanjem
iznad prosječnosti svakodnevnog življenja.
Objavljeni
radovi, zapisi i bilješke sačuvani u Bašićevoj književnoj ostavštini, na svijet
su izašli blagodareći njegovoj djeci. Ponajviše najmlađem sinu Milanu koji se,
uz stručnu pomoć priređivače Miroslava Vukmanića, prihvatio posla sređivanja i
uređivanja starih rukopisa. Tako je nastala opsežna knjiga, koja na
dvjestotinjak stranica sadrži više od tri tisuće aforizama, misli, gnoma,
sentenci, izreka i drugih domišljaja, kako ih je autor nazivao. Za današnje
prilike, to su sabrana djela autora koji je stvarao bez ambicija da postane poznatim
piscem. Pomalo neobično za vrijeme u kome je živio, ali razumljivo zbog svega
što je u životu prošao.
Misli
Duje Bašića pohranjene između korica i oživotvorene u impozantnom misaonom libru,
predstavljaju riznicu životnih mudrosti odslikanu riječju i uokvirenu jednom
rečenicom. Ni jedna misao u bogatoj knjizi ne prelazi zadani okvir od
jednostavne ili složene rečenice. Jednostavne rečenice su obično proširene, a
nerijetko i neproširene, sastavljene od dvije do pet riječi. Složene rečenice
su zavisno ili nezavisno složene i u njima su jednostavni dijelovi razdvojeni
zarezom. Takav stil dosljednog jedno-rečeničnog pisanja i misaonog izražavanja,
u dugoj čitalačkoj i spisateljskoj praksi do sada nisam susreo, i utoliko mi se
ovo djelo čini zanimljivijim i u književnom i umjetničkom smislu, raritetnim.
Svoja
zapažanja o određenim pojavama, društvenim odnosima, individualnim ljudskim
osobinama i prirodnim fenomenima, Duje Bašić je bilježio sistematično, slažući
ih u tematske i logične cjeline koje čitatelju pružaju potpun uvid u njegove
filozofske, sociološke i ekonomske
poglede na svijet koji ga je okruživao i kome je fizički, djelatno i duhovno
pripadao. Rad među dramskim i muzičkim umjetnicima svakodnevno ga je
nadahnjivao i poticao da i sam oblikuje vlastite misli i doživljaje u aforizme,
epigrame i druge mudroslovnice koje su biseri ljudskoga uma neograničene
vrijednosti i beskonačnoga roka trajanja. U jednom od brojnih epigrama autor
kaže:
Volio bih da mi
život bijaše još teži,/ da mi mis'o kroz prazninu ponegdje ne bježi.
Čudna
je pojava ljudska misao iz koje se rađaju mala i velika djela i koja nas vodi
ka dobru i zlu. Prema dobru u dobra vremena, a prema zlu kad nas zlo nadvlada.
Prošao je Duje kroz to vrijeme zla za Drugog svjetskog rata, ali je i u njemu
sačuvao ljudsko dostojanstvo koje ga je krasilo do kraja života. O tome
najbolje svjedoče njegove misli koje je slijedio na svakom koraku. Prijeđi prije mislima kud misliš proći! A
onda: Gledaj svačiji put, da bolje vidiš
svoj. Jer… Put vodi u svaki smjer,
ali ne i svaki na pravi smjer. I ono što je posebno važno: Put je otvoren dokle sežu misli. Razumije
se, dobre i poštene misli. Sve izvan toga vodi krivim putem. Pisac bi to
pojednostavljeno rekao: Tko živi na račun
ljudi, odumire kao čovjek. Kratko jasno, ali mnogim pripadnicima ljudske
vrste, nerazumljivo i nedohvatno. Zato ti i takvi žive na račun drugih i ne
libe se drugima ugroziti život.
Tko
živi s vjerom, taj živi s mjerom. Naravno, s vjerom u dobro, jer svaka vjera ne
vodi dobrome. Puno je u povijesti bilo krivih vjera i onih koji su te vjere
slijedili. Ljudska civilizacija zagađena je nemirima i ratovima svakojakih
vrsta. Ljudsko prokletstvo nema granice i prisutno je na svakom koraku. Iz
njega izniču sva zla ovoga svijeta. Ratovi
su požar razuma. Tako je zapisao Duje Bašić, dodajući da su… Ratni ciljevi – smrtni putovi. Unatoč
tome, ratovi su stalni pratioci ljudske gluposti i znak prisutnosti hordi
idiota među nama. Dok je njih, mira neće biti, i nerazum će razumu prijetiti. Velike vojskovođe treba zamijeniti velikim
ljudima… Oružane ratove treba zamijeniti bitkom mišljenja. Ove Bašićeve
antiratne poruke teško je ostvariti u vremenu kad velike političke vođe nemaju
dovoljno pameti da shvate da je bilo kakav mir bolji od svakog rata i da se rat
vodi protiv malih ljudi. U njemu ne stradaju ratne vođe i kolovođe, već nedužni
narodi koje rat zahvati. Vođe i kolovođe, prije ili kasnije, umiru od zla u
sebi, rastrgani otrovom koga su širili van sebe u vrijeme užasne neljudske
pomame.
Misaoni
libar Duje Bašića kao pčelinja košnica ispunjen je različitim mislima korisnim
za svakodnevnu upotrebu, i za pročišćavanje misaonog taloga koji se nakuplja u
ljudskim glavama. Kod nekoga je tog taloga manje, a kod nekog više, sve u
ovisnosti od stanja kroz koja čovjek prolazi od ranog buđenja do novoga sna.
Dosta tog taloga slegne se za zdravog sna, ali se dosta prenese u novi dan.
Zato bi bilo dobro imati ovu ili sličnu knjigu na radnom stolu ili kraj
uzglavlja, i s njome rastjerivati crne misli i ružna sjećanja koja nas prate
cijeloga života. Malo je ljudi stalno obdarenih smijehom i dobrim raspoloženjem.
Puno je više onih koji posrću pod teretom obaveza i briga o tome kako život
učiniti lijepim i podnošljivim u svakom trenutku.
Kao
terapiju za ta bolna duševna stanja, prepisujem još neke misli iz ove knjige,
koja nikoga ne bi trebala niti smjela ostaviti ravnodušnim.
Mudre su misli
živi spomenici.
Mudrac sije, da
bi drugi želi.
Mudrost puno
traži, a malo uzima.
Mudrost je iznad
svega, ali nije nad svim.
U sreći imaj suzdržljivosti,
a u nesreći izdržljivosti.
Tko ne ide k
cilju, rasipa se putom.
U dobrom životu
ne zna se dobro o životu.
Mnogo je
događaja koji nas snađu, zato što se nismo snašli.
Za prost govor
nema izgovora.
Više je oštrih
jezika, nego oštroumnosti.
Duhovna ljepota
traje čitavog života.
U ljude se svi
uračunavaju, a u čovjeka - pojedinci.
Misli su korito
u toku života.
Moć se rijetko
služi mjerom.
Politička sjetva
mržnje – krvava žetva naroda.
Kad bi vladari
bili bliski, narodi se ne bi udaljavali.
Gdje naglost
počinje, mudrost prestaje.
Tko za novcem
pođe, teško mijenja smjer.
Pogrešku kazni
posljedica.
Loši primjeri su
dobro upozorenje.
Čitaj da naučiš
misliti, a misli da se naučiš čitati!
Jedan dan dobrih
misli – pun je dan života.
Ovo
je samo kratka šetnja prvim dijelom knjige koja je ispunjena jezgrovitim i
dubokim mislima punih pouka i poduka o životu čovjeka koji je prošao dug,
težak, trnovit, ali i lijep put. I završio ga je, nažalost, na pješačkom
prijelazu na međunarodni praznik žena 1971. godine pod kotačima obijesnog
vozača koji je jurio zabranjenim smjerom. Tako je prekinut misaoni niz
vrijednog, čestitog i dobrog pisca koji je mogao u naslijeđe ostaviti još puno
ovakvih i sličnih misli o životu kojega je neizmjerno volio i poštovao. No, i
ovo što je ostavio vrijedno je svakog čitanja i pamćenja.
Hvala mu za to, kao i njegovoj djeci koja su
te divne misli otrgnula iz ponora zaborava.
0 коментара:
Постави коментар