Teško je Srbin biti.
Ali, uzbuđenje je vrhunsko.
Srbija je egzotična destinacija.
Nije je još zahvatila demokratija.
Srbi su pobeđivali sve do je bilo
guslara.
Što da pobeđujemo, ako to nema ko da
opeva.
Katanac je poslednja karika naše
tranzicije.
U socijalizmu nisi smeo štošta da
kažeš.
Danas to ne smeš ni da pomisliš.
Biografije se najefikasnije čiste
posipanjem pepelom.
Ne živmo više od danas do sutra.
Živimo samo danas.
Narod svako veče broji ovce da zaspi.
Političari ovce broje samo u izbornoj
noći.
I sudije su osetljivi ljudi.
Naročito ako osete da je u predmetu
umešana vlast.
Kad nazdravljaju Rusi I Ameri, u
svetu se čuje zveckanje.
Znam čoveka.
Ugledni gradski alkoholičar.
Starci najbolje čuvaju tajne.
Ne mogu da se sete šta su im rekli.
Zameraju nam da vladavina prava ne
napreduje?!
Kako da napreduje nešto što ne
postoji?
Svaki dan čujemo za neku vođinu
pobedu.
Nikad ne saznamo ko je pobednik.
Došlo je do mafijaškog obračuna.
Posvađali se na glavnom odboru.
Nije on kriv što mora sve sam.
Diktatura je takav sistem vladavine.
Nije teško u Srbiji proricati
sudbinu.
Teško je saopštiti.
Posvađao se sa šefom, a pomirio sa
sudbinom.
Poslodavce u Srbiji možeš da psuješ
do mile volje.
Ništa te ne razumeju.
Kakvi softveri za prepoznavanje lica.
Naše glavne lopove svi znaju.
Prodajemo ono što pametni ne prodaju.
Pamet.
Svaki dan kupim iste novine.
I u njima svaki dan isto.
Odabrao: DIB
DUHOVITO I KRITIČKI
Dobrivoje
Boba Antonić je autor koji je odmah po stupanju na satiričnu scenu skrenuo
pažnju na sebe, pre svega, zbog dve dominantne osobine. To su oštrina i
duhovitost. A ovaj spoj je i najvažniji za dobrog aforističara. Kritičnost je
posledica nemirenja sa svime što je loše, a za njeno ispoljavanje u satiri
potrebna je smelost - i ljudska i spisateljska. Naravno, neophodna je i
moralnost, da se, bez obzira na cenu, misli, piše i govori iskreno i otvoreno.
Da bi se na ovaj način pisalo, neophodno je i dobro poznavati stanje u društvu,
uviđati mane i deformacije i pristupati im s umetničke strane, kako bi napisano
bilo vredno literature. („Crveni tepih nam je grbav. Gurnuli smo istoriju ispod
njega“.).
Sve te
osobine, znanja i veštine poseduje Antonić, a onda ih udružuje s urođenom
raskošnom duhovitošću, što njegove aforizme čini posebnim. („Danas pesme čitaju
samo pesnici. Svako svoje“.). Antonić je, kada je reč o duhovitosti misli, među
svega nekoliko naših istaknutih aforističara koji poseduju ovo božansko
nadahnuće. Zbog svega navedenog, pravo je zadovoljstvo čitati Antonićeve
aforizme, jer su pitki, razumljivi, logični... Čak i kada su prividno opori,
humor ih čini prijemčivim. („Bili bismo mi srećan narod, da se oslobodimo
usrećitelja“.). U ovakvim aforizmima čitalac nalazi potvrdu da se moćnicima
može i sme reći da nisu nikakve nepogrešive i neprikosnovene veličine,
zaštićene funkcijama, već da su, kako koji od njih, diktatori, demagozi,
licemeri, lažljivci, nesposobni, korumpirani...
Antonićev
aforizam ima i važnu moralnu dimenziju i socijalno i psihološki bitnu
terapijsku funkciju. Njegove misli su reči ohrabrenja, slogani koji pokreću,
krilatice koje objašnjavaju. Njegov kratak iskaz prosvetljuje i motiviše, pruža
ljudima tako neophodnu energiju i podstiče očekivanje da je moguće pobediti
primitivizam, osionost, glupost i bahatost.
Antonić
ne robuje zadatim aforističkim formama i klišeima, već u našu aforistiku unosi
nove životne sokove, osebujna rešenja, drugačiju leksiku i sasvim neočekivane
paradokse. Njegova knjiga „Oblak nad Varadinom“ donosi vedrinu i čitavu paletu
toplih boja,...
Neki
od najboljih aforizama iz ove knjige su oni o najkraćem književnom žanru. To su
umetnički i filozofski napisane misli koje na sofisticiran, lapidaran i
lakonički način otkrivaju suštinu aforizma i predstavljaju njegovu estetiku.
„Aforizam je ples na vrhu igle“, kaže naš aforističar i dodaje: „Aforizam je
siromah sa rečima, a bogataš duhom“ i „Do pojave aforizma, mnoge gluposti su
bile neopisane“.
Antonić
je majstor crnog humora, što je posebno zahtevan podžanr, jer se od autora
očekuje da u najneveselijim situacijama pronađe iskru smeha i da to učini
dostojanstveno i primereno, što on i demonstrira: „Mi i u smrti nađemo lepotu.
Doživeo je lepe godine, bila je velika i lepa sahrana, rodbina se lepo obukla“;
„Na kraju nema razlike. I predsednika i beskućnika sahrane o državnom trošku.“;
„Iznenada je umro čuveni astrolog. Nije stigao da predvidi tako važan događaj.“
Na
kraju, istaknimo da se u ovoj knjizi nalaze i izuzetni, pa i antologijski
aforizmi, koji, nesumnjivo, bogate i oplemenjuju srpsku aforistiku, poput: „Ako
prepustite da drugi misle umesto vas, o vama neće imati ko da misli.“; „Na nas
nemaju uticaj globalni problemi. Mi smo mimo sveta.“; „Na vrh je teško stići.
Zato smo mi izabrali dno.“; „Oni bi da ratuju, a mi da ginemo.“; „Posle izbora
svako ide na svoje mesto. Vladar na presto, ministri u fotelje, poslanici u
klupe, narod na ulicu.“...
Posle
ove knjige, Antonić ide u vrh srpske aforistike!
Aleksandar
ČOTRIĆ
Knjigu
je izdala ugledna izdavačka kuća „Promaetej“ iz Novog Sada.
Dobrivoje Antonić
Profesor sporta i fizičkog vaspitanja, rođen 1952. godine.
Do odlaska u penziju prešao je put, od sportiste, sportskog i omladinskog
rukovodioca, generalnog sekretara Saveza izviđača Jugoslavije, do organizatora
velikih sportskih manifestacija, svetskih i evropskih prvenstava i Šahovske
olimpijade u Novom Sadu.
Obavljao je dužnost rukovodioca i direktora ustanova i preduzeća:
Bio je glavni i odgovorni urednik i kolumnista u više listova i časopisa.
Objavio je tri knjige eseja, tri monografije i knjigu aforizama “U govorima do
guše”.
Aforizmi su mu objavljeni na blogovima Paradoks,
Etna, Satiraskop, Ošišani jež, Na prvom ste mjestu, zbirci Aforizmi i aforističari, listovima Danas, Novosti, Sremske novine, Užičke vesti.
Učesnik je Satira festa. Osvojio je prvo mesto za aforizam na Čivijadi
2022. godine.
Ponosni je otac Bojane
i Petra i deda Mie, Luke, Mihajla i Andrije.
Uživa u mirovini, u
prirodi i pisanju, na Fruškoj gori i u Novom Sadu.
0 коментара:
Постави коментар