Ivo Mijo Andrić
AFORIZAM NA BOŠNJAČKI
NAČIN
Ekrem
Macić: PANORAMA BOŠNJAČKOG AFORIZMA, Vlastito izdanje, Konjic, 2022. godine
Poznati bosanskohercegovački i evropski
aforist Ekrem Macić, nakon obavljenog obimnog istraživačkog posla, priredio je
i objavio zbornik Panorama bošnjačkog aforizma. U tu jedinstvenu knjigu pisaca
kratke humorističke i satirične misli uvrstio je radove šezdesetak autora i
autorica bošnjačke nacionalnosti. Većina njih rođeni su i žive, ili su živjeli
u Bosni i Hercegovini, a preostali vode porijeklo, ili su nastanjeni u drugim
državama svijeta. Zahvaljujući Macićevoj upornosti u prikupljanju i obradi
njihovih bio-bibliografskih podataka i autorskih uradaka, svi su se oni našli
na stranicama jedinstvene književne panorame koja svjedoči o bogatstvu aforističkog
stvaralaštva duhovitog bošnjačkog naroda.
U vrijeme jugoslavenskog
socijalističkog samoupravljanja, u Bosni i Hercegovini sve dnevne i nedjeljne
novine imale su na zadnjim stranicama rubrike humora u kojima su objavljivani
aforizmi, epigrami i druge kratke duhovite misli i pošalice. U programima
Radio-televizije Sarajevo bilo je više emisija humorističko-satiričkog sadržaja
koje su uveseljavale narod i poticale ovu vrstu literarnog stvaralaštva. Mnogi
poznati aforisti i humoristi stekli su afirmaciju pišući priloge za te zabavne stranice
i emisije, ili uređujući njihove sadržaje (Ivan Gavrilović, Nikola Škrba,
Veljko Šijakov, Enver Mehmedbašić, Vlado Dijak, Nedeljko Opančić, Zuko Džumhur,
Momčilo Dragičević, Milovan Jevtović i drugi). Od početka sedamdesetih godina
objavljivao sam u njima aforizme, epigrame
i druge humorističke priloge zajedno sa drugim autorima, i s nostalgijom
se prisjećam toga vremena kad se humor cijenio i materijalno podupirao i
vrednovao. Reći ću samo da se za svaki objavljeni aforizam ili epigram u to
doba isplaćivao autorski honorar, a za objavljenu knjigu neki su aforisti
dobivali iznose od kojih se mogao kupiti pristojan rabljeni auto.
Danas
su, nažalost, aforisti i humoristi ostali bez humorističkih rubrika u listovima
i emisija u radijskim i televizijskim programima, a njihov rad i stvaralaštvo
ne samo da se ne vrednuje novčanim honorarima, već se sustavno bagateliše i
potiskuje sa javne i društvene scene. Zato su autori prinuđeni da knjige humora
i aforizama objavljuju vlastitim novcem i da besplatno nude portalima,
listovima i časopisima svoje radove kako bi ih stavili na uvid široj javnosti i
ljudima koji vole humor, smijeh i veselje. Na taj način oni doprinose
potiskivanju tuge sa individualne i društvene scene koja se namnožila u groznom
ratnom i nestabilnom poratnom vremenu. Najveće zasluge za takvo katastrofalno stanje
kod nas i u svijetu imaju loše politike i još lošiji političari koji su ubili u
pojam, kako generacije na odlasku, tako i one koje tek dolaze.
Koliko
su humor, satira i općenito društvena kritika danas podcijenjeni i poniženi u
novonastalim državama na tlu bivše SFRJ, najbolje potvrđuju primjeri zbornika i
antologija kakva je i ova Panorama bošnjačkog aforizma, koji su objavljeni u
autorskom izdanju i sredstvima njihovih priređivača. Sramotno je to za mlade
tzv. demokratske države i njihove vlasti koje se plaše vedre i zdrave šale na
svoj račun i odbijaju poticati tu vrstu književnog stvaralaštva. Na taj način
pokazuju koliko im nije stalo do kulture dijaloga i do drugačijeg mišljenja
ljudi koji su govorni glas naroda kome pripadaju, i koji im na izborima
osiguravaju političke funkcije i neograničenu društvenu moć.
Priređivač
Panorame bošnjačkog aforizma učinio je golem napor u traganju za autorima koje
je rat prognao iz njihovih domova, a varljivi poratni mir raselio u druge
zemlje diljem Evrope i svijeta. Do imena i radova nekih od njih došao je uvidom
u do sada objavljene zbornike i antologije na našim prostorima, a imena i
aforizme mnogih pronašao je na stranicama starih dnevnih i nedjeljnih novina
ili putem interneta. Tek manji broj veterana aforističke misli stavio mu je na
uvid svoje do sada objavljene knjige. U bibliotekama ih je teško mogao pronaći
jer balkanske biblioteke rijetko otkupljuju takvu vrstu štiva.
Treba
reći da među Bošnjacima koji su na daleko poznati po vicevima i pošalicama na
svoj račun, relativno mali broj
književnika piše aforizme i druge kratke misli. Teško je tome pronaći pravi
razlog, ali on svakako leži i u činjenici da su pripadnici muslimanskog odnosno
bošnjačkog naroda kao posebna nacija priznati tek početkom sedamdesetih odnosno
devedesetih godina prošloga stoljeća. Od toga vremena počeli su se javljati
novi autori koji su uz poeziju i prozu
zapisivali i kratke aforističke i epigramske misli. Koliko su u tome
uspješni potvrđuju aforizmi koje prepisujem iz Panorame, uz navođenje imena
njihovih autora i autorica.
· Moja
država ima lice i naličje. I liči i ne liči na državu. /Abdulah Alić Lono/
· Bosna
u srcu, srce u parama, pare u Švicarskoj. /Sadik Alić/
· Što
je život skuplji, karakter je jeftiniji. /Ismet Alijagić/
· Oženio
je penzionerku. Lakše im u dvoje gladovati. /Seid Alikadić/
· Na
moj račun se možete šaliti svugdje, samo ne u banci. /Avdo Bašić/
· Najviše
me strah istina u koje niko ne sumnja. /Nermana Begagić/
· Nemamo
mi podzemlje. Sve je među nama. /Sedina Brkić/
· Prazne
priče ne dolaze uvijek iz praznih glava. /Kasim Čustović/
· Ko
se zadnji smije obično sjedi u prvim redovima. /Abdulah Daul/
· Mnogi
su otupjeli gledajući stvari samo iz svog ugla. /Šefik Dautović Fiko/
· Bolesnima
prilazite samo sa zdrave strane. /Ismet Dedić/
· Okružiti
se praznoglavcima je pravo osiguranje protiv potonuća. /Mirsad Đulbić)
· Što
si manje autor, to si veći autoritet. /Sead Fetahagić/
· Manje
košta ako učite na tuđim greškama. /Fadil Hadžić/
· Kopirati
budale mogu samo originali. (Asaf Beg Hadžihuseinović/
· To
je pravi političar – laže na sva usta. /Abdurahman Halilović Ahil/
· Lijevo-desno
nigdje moga – klana. /Alija Hodžić/
· Zagađenost
prirode se ne vidi od smoga. /Džeilana Honić/
· Poznajem
ih kao svoj džep. Nema ništa u njima. /Sead Honić Hona/
· Narod
je dobio što je tražio. Izgubio je što je imao. /Suno Kovačević/
· Samo
zrelog čovjeka nagriza crv sumnja. /Ekrem Macić/
· Ne
izlazi više van sebe. Ne zna hoće li se vratiti. /Enver Enko Mehmedbašić/
· Greške
nam mogu pripisati i nepismeni. /Salih Mulalić Cakan/
· Izgubio
sam prijatelja. Ko ga nađe neka ga se dobro čuva. /Muharem Omerović/
· Ni
jedan rat nije počeo iz čista mira. /Dinko Osmančević/
· Povoljno
širim glasine da ste dobri ljubavnici. /Habiba Biba Ramović/
· Nisu
baš svi svoji. Ima tu i naših. /Ismet Salihbašić/
· Ako
je u radu spas, male su mi šanse. /Esma Sarić/
· Ne
vraća se na selo. Duboko zabrazdio u gradu. /Ismet Smajlović/
· Gdje
se bogatstvo stiče, prijateljstvo se gubi. /Samija Slatina/
Tematska
širina, misaona dubina, humorna vedrina i leksička oštrina potvrđuju snagu i neupitnu vrijednost bošnjačke
aforistike. To je svrstava u povlašteni krug evropske aforističke misli koja
doživljava procvat u dvadeset prvom stoljeću. Posebno se to vidi i osjeti u
državama nastalim na prostorima bivše Jugoslavije na kojima se u posljednjih
dvadesetak godina javila plejada novih pisaca aforizama, epigrama i drugih
kratkih humoristično-satiričnih misli. Oni su budućnost ove vrste pisanja koja
će, uvjeren sam, vratiti dostojanstvo aforizmu kakvo je imao u antičkoj Grčkoj
– zemlji svoga nastanka.
0 коментара:
Постави коментар