Budimo oprezni: snovi znaju biti neuračunljivi.
Često u strahu ima više ljudskosti nego u hrabrosti.
Dragi, oprosti mi. Napravila sam nešto neoprostivo.
Dvostruko daje, tko brzo daje. To i pravosuđe kaže.
I pravo da čovjek ništa ne zanima treba uvrstiti u temeljna ljudska prava.
Iz vrtlarstva – u svakoj je psovki sjeme buduće psovke.
Još nijedna molitva nije popravila kompjuter. Zato se i kompjuteri rugaju ljudima koji se
mole.
Kada beba plače ona plače na svim jezicima.
Kaže se da prljavi igraju prljavo. Što još ne znači da lijepi igreju lijepo.
Komedija života: on joj je htio pokloniti svoje srce, ali ona ga je odbila jer je vegetarijanka.
Lijepi snovi nestaju s buđenjem, ružni snovi prate nas cijeli dan.
Ne razumijem zašto se ljudi rugaju mojoj lijenosti. Pa ona je meni najvažnije stvar u životu.
Novac ne smrdi. To i suci kažu.
Odijelo ne čini čovjeka. A možda i čini, nisu sva odijela iz iste poslovice.
On je uvjerenik. Uvjeren je da se podmićivanjem može postići sve što se želi.
Pripazite – u njegovoj šutnji čuju se opasni glasovi.
Razgovarao sam s Bogom, ali ga nisam baš dobro razumio. Nije isključio televizor.
S istinom treba pažljivo. Da se ne ošteti.
Spaljena knjiga je učiteljica života.
Sve je otišlo predaleko – moji kućni roboti više me u ničemu ne pitaju za savjet.
Teško pitanje: kada bi svi suci samo provodili zakone od koga bi onda kriminalci kupovali
slobodu?
To je bio jedan obični politički dan – svi su klevetali jedni druge.
Umirovljeničko pitanje: može li se biti škrt, ako se ništa nema.
Vremena su glupoteška.
Živko Prodanović
0 коментара:
Постави коментар