U ovom stoljeću na prostorima bivše
Jugoslavije napisano je i objavljeno više knjiga aforizama i drugih kratkih
misli, nego u stoljećima prije njega. Razlog tome treba tražiti u nemilim
ratnim događajima koji su doveli do raspada zemlje i svega što je ona baštinila
i stvorila od svoga nastanka do konačnog nestanka. Ti užasni događaji probudili
su kod kreativnih ljudi potrebu da misle svojom glavom i da produkte svojih
misli zapisuju u kratkoj duhovitoj i britkoj satiričnoj formi, koja ne štedi ni
sebe ni druge. Posebno ne štedi vinovnike nakaradnih politika, koje su
uzrokovale stradanje stotina hiljada ljudi i uništenje vrijednih materijalnih i
kulturnih dobara stvaranih umom i rukama prošlih generacija.
Smisao za humor vrijedna je tekovina
naroda našeg podneblja. Ona se manifestirala u svim vremenima, i razvijala
paralelno sa razvitkom društva. U pojedinim etapama toga razvitka bila je
sputavana ili potiskivana režimskim propisima i lošom praksom, ali nikada nije
bila ugušena niti ugašena. Nakon katastrofalnog rata i izvršenih demokratskih
promjena, ljudi su počeli slobodnije misliti i zapisivati misli, ukrašavajući
ih svim vrstama stilskih figura i jezičnih tvorbi. Tako je na našim prostorima
nastao humorističko-satirični i aforistički pokret kakav u novije vrijeme nije
zabilježen nigdje u svijetu. Znaju to najbolje oni koji razumiju i vole tu
vrstu književnog stvaralaštva kratkih formi i jakih izričaja.
Individualno stvaralaštvo i bogatu
aforističku i humorističku produkciju pratile su i prate organizirane aktivnosti na objavi
zajedničkih knjiga, almanaha, zbornika i antologija u kojima su zastupljeni
autori iz više država nastalih na prostorima bivše SFRJ. I ovaj zbornik
hrvatskog i bosanskohercegovačkog aforizma jedan je u nizu zajedničkih
projekata, čiji je osnovni cilj - ostvarivanje što cjelovitijeg uvida u
aforističko stvaralaštvo pisaca mudrih, humornih i satiričnih misli koji su
rođeni, živjeli, radili i stvarali u ove dvije susjedne države. Dio njih, zbog
životnih, radnih i ratnih okolnosti, otišao je iz rodne u neke druge zemlje,
gdje su nastavili živjeti, raditi i stvarati na ponos zavičaju i svima koji su
u njemu ostali.
U pripremi zbornika koristio sam sve
dostupne izvore, uključujući i bogatu vlastitu biblioteku u kojoj se nalazi
više od stotinu zbirki aforizama, zajedničkih aforističkih zbirki, almanaha,
zbornika i antologija. Za većinu njih u posljednjih dvadesetak godina pisao sam
recenzije, osvrte i književne prikaze koji su objavljivani u listovima,
časopisima i elektronskim medijima diljem bivše države i izvan nje.
U
objedinjavanju i sistematizaciji aforističke građe najviše su mi pomogli
zbornici i antologije koje su priredili i uredili kolege: Josip Balaško, Jovo
Nikolić, Mladen Vuković, Zlatko Tomić, Sabahudin Hadžialić, Đorđe Otašević,
Veljko Rajković, Grujo Lero, Ekrem Macić, Tomislav Supek, Jandre Drmić, Zlatko
Garvanović, Miroslav Vukmanić, te kolegice: Jasmina Bukva i Deana Sailović.
Svima njima najljepše zahvaljujem na sjajnom poslu koga su obavili radi
afirmiranja aforističara i aforističkog stvaralaštva na našim prostorima. Isto
tako, zahvale upućujem i brojnim piscima aforizma i kratkih misli iz čijih sam
knjiga preuzeo brojne vrijedne aforizme, epigrame, gnome, sentence i druge
mudre i duhovite misli, izreke i umotvorine. Svi su oni zaslužni što se na
jednom mjestu i u jednoj knjizi mogu pronaći imena više od tri stotine
stvaralaca aforizama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine od devetnaestog stoljeća
do danas. Nažalost, mnoga njihova djela nisam uspio pronaći, tako da ih nisam mogao
koristiti pri odabiru priloga za ovu knjigu. Također, nisam uspio pronaći ni
bio-bibliografske podatke o nekim autorima koji su pisali ili pišu aforizme, a
koji svakako zaslužuju da se sa svojim radovima nađu na njenim ili na
stranicama drugih sličnih knjiga.
Da
bi se čitateljima pružila prilika da bolje upoznaju autore i njihova djela, uz
skraćeni izbor aforizama i drugih misli, navedeni su osnovni biografski i
naznačeni neki bibliografski podaci vezani uz broj objavljenih knjiga i
zastupljenost u drugim zbornicima i antologijama. Od svakoga autora i autorice
izabrano je tri do deset aforizama koji prezentiraju njihovo stvaralaštvo, ne
ulazeći u vrijednosne sudove niti u kvantifikaciju njihova stvaralaštva.
Doprinos svakoga ponaosob, odredit će čitatelji u sadašnjem i budućem vremenu.
Želim
svima vama vedro i veselo čitanje
aforizama i drugih misaonih uradaka zapisanih u Riječima na djelu hrvatskih i
bosanskohercegovačkih aforista i aforističarki.
PRIREĐIVAČEV IZBOR AFORIZAMA
S lijeve strane
nam se nalazi srce.
Desna strana je,
isto tako – prazna. (Dino Ahmetović)
Oni koji
najmanje razmišljaju imaju najviše istomišljenika. (Stjepan Aladrović)
Ako nema više političkih zatvorenika,
ko će u budućnosti voditi ovu zemlju?
(Abdulah Alić Lono)
Zaslugom su došli - zaslužili su da odu.
(Sadik Alić)
Ide nova penzija, a ja se ni od prošle
nisam oporavio! (Ismet Alijagić)
S kim si – u njegovoj si stranci. (Sadik
Alikadić)
Bog oprašta, ali
ne i mali bogovi. (Mile Alilović)
Čim si na konju, misliš da ima magaraca
u blizini. (Dobrila Ambrošić-Kopal)
U zemlji mržnje
najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi. (Ivo Andrić)
Nije problem što
su vaša obećanja pala u vodu.
Problem je što
su potonula. (Ivo Mijo Andrić)
Lakše je biti čistih rukava, nego čistih
ruku. (Nikola Andrić)
Tolerantan smo narod.
Toleriramo sve naše zločine i etnička
čišćenja. (Ladislav Babić)
Estetika je
postala znanost estetske kirurgije. (Marko Babić)
Upozorenje lopovima: nikako u banku…
bez maske i rukavica. (Vinko Bajrović)
Voljela je humor. Prevarila me kao od
šale. (Željko Bajza)
Razmišljaj pozitivno. Nadaj se
negativnom nalazu. (Slavica Bakšaj)
Male države
imaju najviše država u državi. (Josip Balaško)
I u moru
gluposti ima – bisera. (Zvonimir Balog)
I da smo besmrtni, on bi nas sahranio.
(Milojka Banduka Jovović)
Za nesreću nije
potrebno dvoje. Dovoljan sam sam sebi. (Meho Baraković)
Mnogi ljudi
imadu svoju Ahilovu petu u glavi. (Feliks Barušić)
Još nismo utvrdili liniju razdvajanja sa
susjedima,
pa ne znamo dokle nam je granica
siromaštva. (Mile Basalo)
.
Hrvatska je na koljenima. Premalo nas
kleči. (Ivan Bašić)
U najboljim sam
godinama. U najgore vrijeme. (Zoran Bašić)
Svijetu će biti
dobro kad se ne bude bojao ljudi. (Duje Bašić)
Kako starim, sve
više je – molim. (Avdo Bašić)
Ponosna sam na
svoju zemlju, pogotovo kad je isfrezana. (Mirela Bašić Pehiljagić)
Najjasniji prozori u svijet bili su oni
s rešetkama. (Toma Bebić)
I dalje je u toku usaglašavanje crnih
rupa
na sivoj moždanoj masi naroda. (Nermana
Begagić)
Njegova savjest je ostala čista, jer je
nije koristio. (Samira Begman)
Dvije stvari vanredno laskaju sujeti
muškaračkoj:
Krepost vlastite žene, i slaboća žena
što drugima pripadaju. (Milan Begović)
Prestal sam hrkati. Nebrem spati! (Đuro
Bel)
Mi smo poljoprivredna zemlja.
Ili vlada srp i čekić, ili kuka i
motika. (Miladin Berić)
Ljigavcima je kaljuža prirodno stanište.
(Željko Bilankov)
Umjesto da oštri
motiku – radije tupi politiku. (Pajo Bilinović)
Svaki je
muškarac nesreća svoje žene. (Tomislav Marjan Bilosnić)
Tko gladi, ne
boji se gladi. (Svetislav Biljanović)
Prijeđeš preko
svega, a onda to sve prijeđe preko tebe. (Helena Binđa Draclin)
Svaka ptica svome NATU leti. (Nedeljko
Blažić)
Vlada će nas pogurati. Znači, najgore je
iza nas. (Bojan Bogdanović)
Umro je nakon vjenčanja. Nije se dugo
patio. (Nebojša Borovina)
Novac kvari
čovjeka, a besparica ga ubija. (Drago Bosnić)
Svako vrijeme
ima svoje budale,
a naše su budale
za sva vremena. (Ivan Boždar)
Žena se osvaja
sprintom, a zadržava maratonom. (Tomislav Božinović)
Glad za tuđim ludog čini luđim. (Ivan
Bradvica)
Satiričar – to je onaj što zavlači nos
svugdje,
a namiriše samo ono što smrdi. (Sedina
Brkić)
Prije će vam se ostvariti sumnje, nego
planovi. (Janko Bučar)
Gladan sitom vjeruje – pogotovo kad ide
na glasanje. (Ernest Bučinski)
Kritičari znaju kako ne treba pisati.
(Vinko Buj)
Otišla je crvena, a došla „crkvena“
vlast. (Alojz Buljan)
Tko svjedoči
istinom, istina ga čini svjedokom. (Miroslav Busteruc)
0 коментара:
Постави коментар