Popio je svu pamet.
Sad su oko njega samo budale.
Svi traže svetlo na kraju tunela.
A niko da se zapita, šta ćemo mi u tunelu?
Vlada se prema aferama odnosi kao da je napao
medved.
Pravi se mrtva dok ne prođe.
Nemamo rezervni život,
rezervnu otadžbinu
i rezervnog vođu.
Divimo se kulama Beograda na vodi,
a mostovi
na Moravi
padaju kao kule od karata.
Naši vladari umesto Ustava i Jevanđelja,
zakletvu
treba da polažu na poligrafu.
Vođa se svaki dan obraća narodu,
da narod
ne bi imao priliku da se obrati njemu.
Stranački klubovi se menjaju posle svakih izbora.
Treneri ostaju isti.
U Srbiji postoji sloboda govora.
Kontriliše se samo ko i gde može da govori.
Ne brinite za srpsku demografsku sliku.
Raste broj Srba u Evropi, Americi, Australiji...
Cena slobode nije uvek ista.
Zavisi da li je na veliko ili na malo.
Na poslednjim izborima,
vlast je izglasala poverenje narodu za još jedan
mandat.
Narod ne podržava one koji bi oslobodili
zarobljenu državu.
Ima loše iskustvo sa oslobodiocima.
Kod nas kradu samo oni na vlasti.
Drugi nemaju priliku.
Istinska braća postajemo tek
kad nam zajedničko ostane samo prezime.
Evolucija nije dovršena.
Veliki broj majmuna promenio je samo lik.
Kod nas nema neviđenih budala.
Sve su viđeniji.
Svako od nas je primoran da bude sam sa sobom.
Nekom nagrada, nekom kazna.
Aforizam je božija čestica,
koja
udarom u centar, stvara novu moralnu vrednost.
Dobrivoje Antonić
0 коментара:
Постави коментар