Predstavljamo knjigu aforizama Ive Mije Andrića i Marinka Mija Mijovića 'Rezulutno doba 1948 - Poslije krize 1933'

MISLI ZA NAUK I ZA DJELOVANJE

Šta još reći o književniku i humoristu Ivi Miji Andriću što već nije rečeno ili zapisano. Ovaj vrijedni literarni stvaralac do sada je objavio više od šezdeset knjiga od čega je dvadesetak zbirki aforizama, epigrama i satiričnih pjesama. Za svoj rad i doprinos na polju poezije, humora i satire dobio je niz međunarodnih nagrada i priznanja. Među njima su najznačajnije libanonska nagrada Naji Naman za ukupni književno stvaralaštvo i priznanje Beogradskog aforističkog kruga na Satira festu za doprinos afirmaciji satire u svijetu.

Ivo Mijo Andrić bavi se pisanjem od srednjoškolskih dana, kada je pod kraj šezdesetih godina prošloga stoljeća objavio svoje prve pjesme, aforizme i novinarske radove. Od tada pa do danas ispisao je na desetke tisuća stranica poezije proze, drama, eseja, stručnih radova, književnih prikaza, novinskih članaka, humora, aforizama, epigrama i satiričnih pjesama. Rijetka su književna područja na kojima se nije okušao i gdje nije ostavio vidljiv trag plodnog pisca i svestranog literarnog stvaraoca.

Svoje prve aforizme Andrić je kao dvadesetogodišnjak počeo objavljivati u dnevnim i nedjeljnim listovima. Kasnije je postao suradnikom u humorističkim radijskim emisijama ondašnjeg Radio Sarajeva i Radio Beograda. Jedno vrijeme, u prvoj polovici sedamdesetih godina, pripremao je humorističke priloge i u kultnoj radijskoj emisiji 'Selo veselo' te pisao epigrame za bosanskohercegovački list 'Zadrugar'. Humor i satira, uz poeziju, bili su i ostali njegovi izvorni stvaralački smjerokazi koji su trasirali i obilježavali njegov dugi i plodonosan književni put.

Na tom putu aforizam, epigram i kratka duhovita misao pratili su ga u stopu do današnjih dana. Njima je ispunjena većina zbirki koje su objavljene u posljednjih dvadesetak godina. Posljednja u tom nizu je zbirka 'Izabrani aforizmi' koja je izašla u ediciji poznate beogradske Izdavačke kuće 'Alma'. Tu je uvrštene širi izbor njegovih misli i aforizama na razne teme iz svakodnevnog života ljudi na našim i širim balkanskim i evropskim prostorima.

Andrić je svestrani pisac politološke i ekonomske naobrazbe, koji pomno prati događaje na političkoj i društvenoj sceni i bilježi sve ono što mu se učini zanimljivim i aktualnim u vremenu u kojem živimo. Većinu svoga radnog iskustva stekao je na poslovima zaštite radničkih i ljudskih prava u društvenim pravobranilaštvima i sindikatima, i tu je upoznao sve vrline i mane prošlog i sadašnjeg sustava vlasti i državnog uređenja. Iz te bogate riznice događanja izdvajao je i bilježio ono što mu se činilo vrijednim, zanimljivim, ali i problematičnim te isto ugrađivao u svoje aforizme, epigrame i satirične pjesme, nudeći čitateljima pouke i poruke za nauk i konkretno djelovanje. Koliko je od toga imalo saznajnu, a koliko akcionu dimenziju i ulogu, najbolje znaju oni koji su čitali njegove misli, aforizme, epigrame i satirične pjesme.

U dijelu knjige u kojoj se nalaze njegove misli i aforizmi dominiraju teme sa kojima se susrećemo svakodnevno i koje opterećuju i progone većinu našeg stanovništva, a posebno one koji nemaju riješena osnovna egzistencijalna pitanja. Sveprisutna nezaposlenost, nizak životni standard i odljev mladih iz naše zemlje, glavno su problemi koji muče društvo i koji koče individualni i opći napredak. Aktualne vlasti time se bave u granicama vlastite stručne i kreativne moći i sredstvima koja dijelom pristižu iz fondova EU. Ali, sve to je nedostatno za duži i brži iskorak u pravcu koji će donijeti ekonomsku stabilnost i očekivani progres.

Kako će se te stvari odvijati u budućnosti pokazat će vrijeme, koga mnogi od nas nemaju na pretek. Pogotovo ga nemamo nas dvojica, u zbroju godina sto šezdeset petogodišnjaci, koji vam darujemo ovu knjigu misli i aforizama za vedro čitanje i svakodnevno uveseljavanje. Za one od akcije i konkretno djelovanje u političkom i društvenom radu.

Marinko Mijo Mijović

ODABRANI AFORIZMI:

IVO MIJO ANDRIĆ

Neki pišu aforizme da im prođe vrijeme,

a neki da ostanu zapisani u vremenu.

Najgore je kad vas progone i ubiju u pojam oni

koji ni o čemu dobrome pojma nemaju.

Kad je počeo raditi, i vrijeme je stalo.

Tako nije uspio ništa uraditi na vrijeme.

Kod nas je običaj da se navike rijetko ne mijenjaju.

Napadnuti imaju pravo da se brane. Svuda po svijetu.

Amerika je izvukla pouke iz Građanskog rata.

SAD ratuje daleko od svojih granica.

Nema bitnih razlika između ateista i vjernika.

Ni jednima ni drugima ništa nije sveto.

Bogataš dobro stoji i kad sjedi i leži.

Da nije zažmirio, ne bi progledao.

Nema slobode, kad nemaš.

Višak kilograma obično je posljedica manjka pameti.

Lijepo mi je, dok volim sve što je lijepo.

Da nije magaraca, s kim bi se ljudi uspoređivali?

Ovo je obećana zemlja. U njoj se živi i od lažnih obećanja.

On je pošten lopov. Krade po zakonu!

Nije on budala. On nas pravi ludima.

Bosno moja, čija li si?

Papir trpi sve. Čak i guzicu!

Da sam znao šta mi se sprema, bolje bih se spremio.

Da nije uvedena demokratija, i dalje bi živjeli u miru.

Kod nas se situacija brzo mijenja. Iz stoljeća u stoljeće.

Najlakše je začepiti usta onima koji gutaju knedle.

Mišljenja o meni kao o piscu su podijeljena.

Jedni misle da sam loš pisac, dok drugi ništa ne misle.

Aforisti amateri prepisuju tuđe aforizme od riječi do riječi.

Iskusni majstori ih mudro prerađuju.

Postoje satiričari koji nemaju dlake na jeziku.

A postoje i oni koji nemaju jezik.

Kad imate jedinicu, zet treba biti – za pet.

Živce gube i oni koji ih nemaju.

Od viška glava ne boli, već puca.

Dobro ste me čuli! Nisam vam ništa rekao!

Odabrao: DIB

Ivo Mijo Andrić rođen je 1948. godine u s. Čanići kod Tuzle. Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehničku u Tuzli. Završio je Fakultet političkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Radio je u privredi, obrazovanju, sindikatima i državnim institucijama Bosne i Hercegovine te kraće vrijeme u hrvatskom školstvu. Umirovljen je kao samostalni umjetnik u Zagrebu.

Piše poeziju, prozu, drame, eseje, književne prikaze, aforizme i epigrame te stručne radove s područja zaštite radnih i ljudskih prava.

Do sada je objavio više od šezdeset knjiga od čega je dvadesetak zbirki humora, aforizama i epigrama. Zastupljen u brojnim antologijama, zbornicima i zajedničkim knjigama. Radove objavljuje u elektronskim medijima te u listovima i časopisima u zemlji i inozemstvu. Poezija, proza, književni prikazi, aforizmi i epigrami prevođeni su mu na desetak jezika.

Priredio je i uredio više desetaka zbornika i pojedinačnih knjiga drugih autora. Dobitnik je više nagrada i priznanja za književno stvaralaštvo.

Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Udruge hrvatskih aforista i humorista.

Živi i stvara u Zagrebu.

MARINKO MIJO MIJOVIĆ

MUDRE RIJEČI ZA SRETAN PUT

U hrvatskoj književnosti rijetke su knjige nastale udruženim snagama dvojice autora. Daleko su brojnije individualne i grupne, koje priprema i objavljuje više autora. Ovo dvoknjižje devedesetogodišnjeg Marinka Mije Mijovića aforističara iz Pule i moje malenkosti, nastalo je na Mijovićev poticaj i moj urednički angažman.

Kad sam pod kraj gospodnje 2023. godine od Marinka primio snop kopiranih, a na pisaćem stroju ispisanih 1200 aforizama, gnoma, sentenci, izreka i drugih nefiltriranih misli, s prijedlogom da objavimo zajedničku knjigu kakvu sam prije toga objavio s pokojnim Tomislavom Supekom, odmah sam se prihvatio uredničkog posla i krenuo u čitanje i pročišćavanje obimnog materijala. Iz tog, ni malo jednostavnog i lakog posla, nastao je Mijovićev dio knjige u koga je uvršteno oko 500 njegovih aforističkih i drugih misli i izričaja. Te su misli razvrstane u nekoliko ciklusa, više radi bolje preglednosti, nego li tematske, stilske i druge srodnosti.

Marinko Mijo Mijović cijeli je radni i najveći dio životnog vijeka proveo u Puli, u koju je doselio iz svoga rodnog Plava, smještenog pokraj lijepog crnogorskog Plavskog jezera. U Istri je ostvario sve o čemu je u mladosti sanjario i što su mu vrijeme i društvene okolnosti omogućile i dopustile. Radio je poslove koje je volio, stvorio obitelj koju je želio i zapisivao misli koje su mu padale na pamet, kako bi to naš narod kolokvijalno rekao. Posao ga je, nakon četiri desetljeća predanog rada, doveo do zaslužene mirovine. Obitelj se podigla i razmnožila do unuka i praunuka. A misli raširile, produbile i grupirale u deset vrijednih zbirki koje mogu služiti na ponos i diku svakom uspješnom aforisti, misliocu i satiričaru.

Duhovno i duhovito stvaralaštvo Marinka Mijovića proteže se u svim smjerovima do kojih može doprijeti ljudska misao, i odakle se može izlučiti leksička građa za aforizam, gnomu, sentencu i bilo koju drugu izreku vezanu uz ljude, prirodne i druge pojave i događanja. Ima tu satiričnih opaski na politiku i političare, promišljenih komentara vezanih uz pretvorbenu, u osnovi, pljačkašku privatizaciju, vedrih i ironičnih osvrta na sve naše pogotke i promašaje na životnom polju i svega drugoga što oči zapaze, sluh odsluša, um osmisli, glas izgovori, a ruka zapiše kao jezičku tvorbu neograničenoga roka trajanja.

Živimo u vremenu koga od milja zovemo turbulentnim, i u kome se često ne zna tko koga i zbog čega!? Zna se jedino da u njemu jači slabije tlači, zatire i slaže pod zemlju kao slamno snoplje netom ubranoga žita. Gledamo to svakodnevno na televiziji i čitamo u novinama i na internetu. Lud je zbunjenog oduvijek proganjao, ali ne tako masovno i sramno kako to danas čine ini moćnici i sile prema nemoćnima i kruha željnima.

Humoristi i aforisti u tom vremenu zapisuju, ili će zapisivati svoje misli i poruke i ostavljati ih u amanet dolazećim generacijama. Na njima je da čitaju i pamte ono što njihovi preci stvorili i prošli da bi obogatili vlastite i tuđe živote. Ova knjiga samo je jedna mala zraka duha za osvjetljavanje puta kojim idemo od izvjesnog danas u neizvjesno sutra.

Pisanje je djelatnost koja nema privremen i ograničen domet djelovanja. Ono izvire iz prošlog i sadašnjeg vremena i širi se ka budućnosti na sve prostore do kojih može doprijeti ljudska riječ i misao. Svjestan je toga i Marinko Mijović, pa on svoje pisane tragove nastoji učiniti vidljivim ne samo sadašnjim naraštajima već i onima koji će doći u narednim desetljećima i stoljećima.

I na ovim stranicama koje su potpisane njegovim imenom i prezimenom zapisane su misli, aforizmi i satirične žaoke koje oslikavaju današnjicu u svjetlu koje nije blistavo ni mirno, kako bi to dobri i karakterni ljudi željeli. Ovo je vrijeme ispunjeno sukobima, nemirima i ratnim požarima koji odnose ljude i uništavaju dobra koja su oni mukotrpno stvarali u bliskoj i dalekoj prošlosti. Za sve to najveću odgovornost snose današnji političari i državnici koji, umjesto dogovora i sporazuma, koriste ubojita oružja za dokazivanje snage i nadmoći nad slabijima i nemoćnima. U toj pomami sile i nasilja najviše stradaju djeca, žene, starci i starice, koji su izloženi brutalnostima kakve ljudski um teško može zamisliti, a još teže prihvatiti. No, sve se to događa pred očima svijeta koji, osim verbalne osude, nema moći da se suprotstavi nasilnicima i promotorima zla i ljudskog pomora.

O ljudskom dobru i zlu pjesnici pišu pjesme, pripovjedači priče, prozaisti romane dramatičari drame, a aforisti i satiričari aforizme i epigrame. Svako od njih na svoj način nastoji ukazati na zlo i njegove vinovnike i ohrabriti slabe da ustraju u vjeri i opstanu u nadi, da će doći bolji i sretniji dani u kojima će, umjesto rata, zavladati mir. I to ne mir sa okusom rata, već mir kao stanje opće slobode i jednakosti svih ljudi na svijetu. Za to se vedrim mislima bore aforisti i humoristi, koristeći satiru kao leksičko sredstvo upereno prema onima koji čine zlo i remete svaki prirodni i ljudski sklad.

Ova knjiga ima samo jedan glavni cilj i zadaću, a ta je: da vas razvedri i da vam, po mogućnosti, vrati osmijeh na lice i radost u dušu u poplavi crnih vijesti sa svjetskih ratišta i sivih primisli na krizna ekonomska i društvena stanja koja proizvode zlodusi i zlotvori što pripadaju našoj ljudskoj vrsti. Ima ona i više sporednih ciljeva, a njih će te pronaći na stranicama koje će te, nadam se do kraja pročitati i koristiti u svom daljem radu i životu. Hvala vam za to, i sretan vam put u blisku budućnost.

Ivo Mijo Andrić

Odabrani aforizmi:

Svemu rastu cijene, osim praznim obećanjima.

Malo, malo, pa nas zadese veliki problemi.

Funkcioner je onaj kome mozak ne funkcionira.

Narod je stado koga moćni muzu.

Dok je Musa derao jarca, jarac se derao.

Teže je izaći iz Balkana, nego ući u Evropu.

Što je glava praznija, to je mržnje punija.

Natovarili su nas i rekli: 'E, Sad ste na konju'.

Ne morate tražiti vraga – glasali ste za njega.

Usijane glave ne brine globalno zatopljenje.

'Bik koji sjedi' je film, a bikovi koji zasjedaju je zbilja.

Kad tamjan poskupi, poskupe i molitve.

Ugasili su pet buktinja da bi zapalili naše domove.

Nije istina je da on uvijek laže. On laže samo kad treba.

Bio je ključ svega, dok se nije našao iza brave.

Nekoga ubije visok napon,

a nekog visok račun za struju.

Uspravite se, bolje se vidi.

Zakoni se mijenjaju, rupe ostaju.

Sviraju nam uspavanke, a od nas traže budnost.

Odabrao: DIB

Marinko Mijo Mijović rođen je 1933. godine u crnogorskom mjestu Plav, gdje je proveo djetinjstvo i ranu mladost. Obrazovao se diljem bivše države. Najveći dio života i cijeli radni vijek proveo je u Puli u kojoj i danas živi i stvara.

Humor, aforizme i epigrame piše četrdesetak godina. Do sada je objavio deset knjiga aforizama i epigrama. Radovi su mu zastupljeni u brojnim zbornicima i antologijama u zemlji i inozemstvu. Aforizme i epigrame objavljuje u listovima, časopisima i elektronskim medijima diljem Balkana. Prevođen na više jezika.

Član je Udruge hrvatskih aforista i humorista.