Gubeći vrednosne
sisteme, ostajemo usamljeni.
Čovek je najnesrećniji
kad izgubi... sećanja.
I kad odabere stranu
pravu, ne dočeka svako uspeh i slavu.
Ko emotivnom dužniku
oprosti, dobar je do kosti.
Da biste nekog cenili,
nije dovoljno da je ekonomski ili politički moćan.
Džep, kad je zdravlje
u pitanju, nije svemoćan.
Težina gluposti je
nemerljiva.
Nisu svi predvodnici
miljenici.
Da država valja, ne bi
imala toliko aktivnih aforističara.
Kulturni i moralni
pad, dešava se ovde i sad.
Nisu siromašni oni
koji nemaju već oni koji ne znaju.
Zbog tendencije da se
prošlost često menja, ne znam šta će učiti nova pokolenja.
Obrazovati se možete i
van fakulteta, a završiti fakultet i bez znanja... ako imate para.
Čist interes izaziva
ekonomski stres.
Zbog odsustva srama, dešava
se nadogradnja loših postupanja.
Narod se pati kad nema
odakle dug da vrati.
Težimo za normalnošću,
ali je sve teže definisati.
Nema debele istine bez
jakih argumenata.
Bilo bi dobro da je
proporcijalno: koliko stručnosti – toliko bučnosti.
Ima i dobrih ljudi,
ali su nevidljivi u gomili.
Samo je bezidejnima
život jednostavan.
Od sebe se najteže
pobegne.
Ogrezli u piću imaju
uvek jedinstvenu priču.
Treba imati kuraži, da
se dokažu laži.
0 коментара:
Постави коментар