IVO MIJO ANDRIĆ - MISNA VINA OD SVETOG MARTINA

MISNA VINA OD SVETOG MARTINA

Mladen Vuković: VINAFORA, Zbornik vedrih zapisa o vinu, UHAH, Split, 2024.

Kad započinju čitanje knjige mnogi čitači preskoče prve stranice predgovora da ne gube vrijeme na ono što misle da će sami otkriti u toku čitanja. I vrlo često učine početničku grešku jer propuste sadržajan uvod koji je siže, ali i ključ za razumijevanje štiva koje slijedi. Ova opaska posebno vrijedi za Zbornik vedrih zapisa o vinu VINAFORA koga je priredio splitski meštar od humora i satire Mladen Vuković.

Zbornik je izašao iz splitskog podruma na Martinje 2024. godine u nakladi Udruge hrvatskih aforista i humorista kad su se marne vinopije spremale proslaviti još jedan praznik posvećen najpoznatijoj kapljici na svijetu (neka mi dobra stara prijateljica pitka voda oprosti ovaj protekcijski grijeh). Onoj čarobnoj, bisernoj, zlatnoj, eritrocitnoj, leukocitnoj ili… kako god vam se sviđa kapljici koja grlo blaži i misao snaži. Važno je samo da je ta zlaćana kapljica od bijelog ili crnog grožđa, ako se grožđe uopće može i smije oslovljavati sa riječju 'crno'. Grožđe može biti samo bijelo kao važan leukocitni sastojak krvi ili crveno kao eritrocitni temeljac koji je u krvi još važniji i koji joj daje prirodnu boju života.

Neumorni vinoljubac Vuković, dite dičnih imotskih korijena, pozvao je u knjižni vinograd sve pismene i polupismene Hrvate i Hrvatice da iz svojih literarnih kleti, brajdi i drugih trsnih obitavališta uberu pokoji pjesnički i prozni grozd te zreli okrugli aforistički ili epigramski zrnasti plod i da sve to dostave u njegov književni vinski podrum. I berba je tako mogla otpočeti uz sudjelovanje više desetaka vrijednih berača i beračica. Svi su se oni trudili ubrati što krupniji, zdraviji i zreliji grozd i jedriji plod i isporučiti ih vlasniku Vinafore. Kad je cijeli taj posao berbe i dostave plodova u Mladenov vinski književni podrum okončan, on je razdvojio bijelo od crnog i crvenog grožđa i pristupio pripremi vinskog mošta u tri odvojena tanka ili burad-bačve, kako ih narod zove. U jednoj su bile bijele pjesničke kapljice od graševine, malvazije, rizlinga, pošipa, šardonea i škrleta, a u drugoj crno-crveni: merlot, vranac, dingač, plavac mali, teran, pinot, babić i frankovka. Treću inox bačvu napunio je roze kapima za naše dražesne dame od kapljice koje vole kad se sortno vino pjeni. Stari vinopija na to bi samo rekao „majko moja, ajme meni“.

U prvoj bačvi od pjesme svoje stihovane grožđane plodove u vinske kapljice pretvorilo je 25 autora i autorica. Među njima je više poznatih poetskih imena i vinopija koje zbog poštivanja linije nezamjeranja ako nekoga izostavim, neću spominjati. Reći ću samo ime Enesa Kiševića, jer iz njegove pjesme-poeme pod naslovom '101 vino' prepisujem strofu koja svjedoči da: Uz mene vino ništa ne gubi,/ pomiješano sa mnom ono je jače,/ i dok mi vino ljubav puni/ u isti čas se ljubav u vino pretače. I, naravno, citirat ću i prvu strofu iz pjesme 'Podravac i jesen', poetese iz Slatine Suzane Marić. Svidjela se jesen vinogradaru/ pa ju je pozvao u klet staru,/ gdje lagvi-burad drvena stoje/ u njima vino prekrasne boje. Poetskom bloku po prirodi stvari pridodani su aromatični epigrami da pojačaju miris i snagu lirskog bukea i ugođaja. Nekoliko je proizvođača tog blaženog dodatka, a dvojica se posebno ističu. Prvi je Slavko Kenđelić koji kaže: Bog nam je dao dar, živu vatru što život krasi,/ vino je lako potpaljuje, a ženska ljubav gasi. Odmah do njega je Boris Nazansky sa opominjućim epigramom: Znadem moći pune čaše vina:/ ravna cesta postaje – krivina! Za vozače boljega znaka upozorenja za šankom, a i na cesti, gotovo da i nema.

U drugom dijelu zbornika odležali su vinski aforizmi, gnome, sentence i druge kratke misli i domišljaji u kojima se na sva usta slavi i hvali ovaj blaženi nebeski proizvod. Nebeski jer ljude uzdiže u visinu, ali i zemni ako prerastu u bure. Piti ili ne piti – glasi jedna poučna šekspirovska maliganska pitalica. Odgovor na nju mora imati svaki vinopija pošto vino i sa svojih 85 posto vode ipak nije voda, već tečnost koja može dovesti i do potonuća broda. Uvjerili su se u to mnogi koji su pučinom plovili na punom tanku vina. Potvrdu toj tezi nalazimo u sljedećim aforizmima: Voda pere obraz, a vino ga 'farba'. – Zoran Bašić; Pametan uživa u vinu, budala se utapa. - Drago Bosnić; Potrošio pare na alkohol i sad tuguje u alkoholnim parama. – Nađan Dumanić; U vinu je izdaja! – Danko Ivšinović; U vinu je istina tek kad ga popiješ. – Jagoda Sablić; Vino gasi žeđ, a pali strast. – Dražen Jergović; Uz kapljicu vina, svaki krivi put postaje pravi. – Marija Katalinić; Pio je na boce, a presudila mu kap. – Tonka Lovrić; Vino ti daje moć letenja, ali ne i krila. – Darko Žigrović; Ja u vinu svoju tugu krijem, sve prestane kada se nasmijem.(vinopija bi prije rekao: kada se napijem) – Mara Ožić Bebek. U mamurluku malo optimizma i smijeha svakom dobro dođe. Uz njih i glavobolja mnogo brže prođe.

Treća zbornička bačva napunjena je vinskim anegdotama, humoreskama i vicevima. Iz nje izdvajam dvije javne vinske opomene: jednu za žuti, a drugu za crveni karton. Prvu opomenu izriče Dijana Perišić Vukobratović uz poznatu pjesmu: Vidno pijani gost izlazi iz bara. Prati ga glas konobara koji kaže: - „Gospodine zaboravili ste platiti račun za vino koje ste popili“. – „Ja pijem da zaboravi“ – odgovori gost, zaplićući jezikom. Druga opomena dolazi od Ane Jakopanac koja upozorava; Ako piješ vino gdje ima puno vinobrana, ideš brzo na gastroskopiju. A ako piješ ono bez vinobrana, ideš bezo na jetrene probe. Pa vi dečki što pijete stojećku, dobro razmislite kojeg će vraga izabrati. Koga god uzmete možete se oduzeti i u grabi završiti. Ili pak u domu zdravlja di će vas dobri šjor doturi morati ličiti.

Vinafora je pred vama – na zdravlje vam bilo. I na veselje bum vas sveto vino ispratilo!