Mi smo posvađan narod, i tu rasprave nema.
Zlatibore,
pitaj Taru da li pamti kako si nekada izgledao.
Ako ne
isključimo državni aparat, ostaćemo u komi.
Uhvaćeni sa
rukama u pekmezu, imaju lepljive prste.
Ako istina ne
ugleda svetlost dana, poješće nas mrak.
Razvili smo
tešku industriju fabrikovanih laži.
Kada se posvađaju socijalno i suštinsko JA,
onda se sa sobom prelazi na formalno VI.
Što je manja
zapremina duše, to je veća površnost.
Kada se
prijatelji izgube, pojave se nevidljivi neprijatelji.
Najlakše
poverujemo u ono što ne poznajemo.
Čaša životne radosti nikada nije dovoljno puna,
ipak ni nju ne uspevamo da popijemo do
kraja.
Marina
Raičević
0 коментара:
Постави коментар