PREDSTAVLJAMO NOVU ZBORNIK HRVATSKIH I SLOVAČKIH AFORISTA IVE MIJE ANDRIĆA "BLJESCI MISTROG UMA"

 

ZBORNIK HRVATSKIH I SLOVAČKIH AFORISTA

 

PREDGOVOR

 

            Nakon pripreme i objave zbornika hrvatskih s bosanskohercegovačkim, crnogorskim, slovenskim i ukrajinskim  aforistima, nastavio sam započete aktivnosti na priređivanju zajedničkih zbornika s piscima aforizama i iz drugih zemalja slavenskoga govornog područja. Slijedeći sunčevu putanju od Istoka prema Zapadu, ovoga puta zaustavio sam se u prelijepoj Slovačkoj, gdje su me dočekali radovi četrdesetak autora i autorica iz te prijateljske zemlje.

Prije mene tim putem prošao je uvaženi književnik i antologičar Aleksandar Čotrić koji je 2020. godine priredio antologiju slovačkog aforizma “Munje i gromovi“. Kao vrsni poznavalac europske i svjetske aforistike, Čotrić je za potrebe antologije napisao sveobuhvatan tekst o slovačkom aforizmu, čije najvažnije dijelove možete pročitati u pogovoru ovog zbornika. Tu se još nalaze i kraći zapisi o slovačkoj aforistici dvojice poznatih slovačkih aforista Milana Kupeckog i Martina Prebuđile, kojima kao i Aleksandru Čotriću zahvaljujem za veliki doprinos u pripremanju ovog zbornika. S obzirom da su ta tri ugledna aforistička znalca dali sadržajan i bogat pregled razvoja slovačkog aforističkog stvaralaštva, ja ću se u uvodu ukratko osvrnuti na razvojni put aforizma u Hrvatskoj od petnaestog stoljeća do danas.

Hrvatska aforistika ima dugu tradiciju i veže se dijelom uz stvaralaštvo 'oca' hrvatske književnosti Marka Marulića (1450-1524). Na kraju petnaestog stoljeća nadahnuti Marul, dovršavajući epsku poemu u šest pjevanja „Juditu“, zapisao je misao koja je jednako aktualna danas kao i prije pet stoljeća: „U nama pomračuje svjetlo zdrava razuma, dok god se družimo s onima koje zastire magla poroka“.

U kasnijem razdoblju brojni su autori zapisivali svoje kratke mudre i duhovite misli i ostavljali ih u naslijeđe budućim naraštajima. Među njima najpoznatiji su bili: Ante Starčević (1823), Feliks Barušić (1864), Nikola Andrić (1867), Mara Rakić (1867), Ante Dukić (1867), Rudolf Maldini (1870), Hugo Krishaber (1872), Antun Gustav Matoš (1873), Milan Begović (1876), Irma Lederer (1886), Božica Franić-Ilić (1892), Vuk Pavlović Pavao (1894) i Gustav Krklec (1899). Većina od spomenutih autora i autorica objavila je barem jednu knjigu aforizama, ili zbirku u koju su uz poeziju uvršteni i aforizmi i druge misli o životu, ljudima i prirodi koja nas od rođenja do kraja života drži kao druga majka u svome okrilju. Poznati hrvatski književnik Ante Dukić (1867-1951) objavio je knjigu misli i aforizama „Pogledi na život i svijet“ koja je prevedena na češki i njemački jezik, a izbor iz njegovih djela objavljen je i na slovačkom jeziku u knjizi „Vybor z prac“ (Nitra, 1937). Nakon 88 godina, 88 aforista gradi novi most koji će povezivati hrvatsku i slovačku književnost.

            Tijekom dvadesetog stoljeća broj zapisivača aforizama i mudrih misli u Hrvatskoj višestruko je povećan tako da je aforistika, uz humor i satiru, stekla pravo građanstva i prihvaćena je kao važna i iznimno cijenjena književna vrsta. Od sredine pedesetih godina aforističke stranice listova, časopisa i knjiga te humorističkih emisija radija i televizije, uz brojne druge autore, popunjavali su pjesnici i prozni pisci: Juraj Jurjević (1910), Ante Kesić (1921), Vesna Parun (1922), Srećko Lazzari (1925), Zvonko Petrović (1925), Zdenka Heršak (1928), Ivan Jurić (1930), Zdenko Oreč (1930), Martin Jakšić (1931), Zvonimir Balog (1932), Zvonimir Drvar (1932), Marinko Mijović (1933), Zlatko Stipančić Aurel (1935), Ivan Boždar (1936), Zorica Krznar Blagec (1936), Svetislav Biljanović (1936), Miroslav Dolenc Dravski (1937), Ivan Dujmović (1937), Zdravko Kurnik (1937), Marko Grgičević (1937), Vinko Buj (1938), Pavao Pajo Kanižaj (1939), Ladislav Radek (1939), Josip Grgić (1939), Stipe Golac (1939) i Tomislav Supek (1939). Čitava je to plejada vrijednih umotvoraca od kojih većina nije više među nama. Ali, ostala su njihova vrijedna djela koja će uveseljavati i duhovno snažiti dolazeće naraštaje.

U razdoblju do kraja devedesetih godina na našim prostorima pojavilo se još tridesetak vrsnih pisaca koji su aktivno djelovali u stvaranju kratke mudre i duhovite misli. Oni su nastavili pisati i objavljivati u novinama, časopisima, knjigama, zbornicima, antologijama te u sve prisutnijim elektronskim medijima u dvadesetprvome stoljeću. Među njima najistaknutiji su: Josip Balaško (1941), Franjo Martinović FRAM (1941), Josip Sirovec (1941), Jure Dodig (1941), Vera Primorac (1942), Tomislav Božinović (1942), Josip Prudeus (1944), Živko Prodanović (1945), Zdravko Horvat (1946), Nikola Trgovčić (1946), Ivan Vrkić (1947), Tomislav Mihanović (1947), Mara Ožić-Bebek (1947), I. M. Andrić (1948), Milan Rupčić (1948), Ivan Bradvica (1949), Frano Vukoja (1949), Dragutin Dubravčić (1950), Drago Bosnić (1951), Janko Bučar (1952), Boris Nazansky (1953), Tonka Lovrić (1954), Zlatko Tomić (1954), Miroslav Vukmanić (1954), Jandre Drmić (1955), Ivan Katić (1955), Đurđa Vukelić-Rožić (1956), Danko Ivšinović (1957), Abdurahman Halilović Ahil (1958), Mladen Vuković (1958), Jozo Čizmić (1958) i Nedo Zuban (1958). Na sreću, većina njih, bez obzira na poodmakle godine života, u punom su stvaralačkom naponu i skoro svake godine iz svoje književne radionice pošalju u svijet po jednu novu samostalnu knjigu. Tome, svakako, treba pridodati poneki zbornik i antologiju u kojima su zastupljeni deseci pisaca aforizama, epigrama, osmislica i drugih kratkih mudroslovnih uradaka.

Mlađu generaciju hrvatskih aforista i humorista koja se staroj gardi pridružila u ovom stoljeću predvode: Zlatko Garvanović (1961), Nađan Dumanić (1962), Ivica Kesić (1966), Darko Žigrović (1976), Danijel Radočaj (1979), Dražen Jergović (1980) te brojni drugi mladi pisci čija ćemo imena spominjati u budućim knjigama. Njihovo vrijeme tek dolazi, iako su neki od njih po godinama starosti i broju objavljenih zbirki aforizama već poodavno ušli u aforističke vode u kojima se nalaze pripadnici srednje generacije hrvatskih, balkanskih i europskih aforističara. Naveo sam sva ova imena da bih podsjetio sadašnje i buduće čitače i ljubitelje aforističke misli i riječi da njihova djela potraže u knjižnicama i knjižarama te da se i sami uvjere u vrijednosti najkraće vrste literarnog stvaralaštva.

Aforistička scena u Hrvatskoj sigurno bi bila daleko življa i bogatija mlađim autorima da u razdoblju tranzicije iz socijalizma u kapitalizam i demokratizacije društvenih odnosa po zapadnom modelu nisu pogašeni brojni humoristički listovi i časopisi koji su izlazili u 19. i 20. stoljeću. Prema izvršenim istraživanjima, od sredine devetnaestog do kraja dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj je izlazilo oko 300 različitih humorističko-satiričnih listova i časopisa na lokalnoj i nacionalnoj razini. Jedan od najstarijih je list „Zvekan“ koga je 1867. godine pokrenuo vođa stranke prava Ante Starčević. U to vrijeme i kasnije narod su uveseljavali humoristički prilozi koji su objavljivani u listovima „Satir“, „Peckalo“, „Pauk“, „Vušivec“, „Pilule“, „Rovaš“, „Rampa“, „Ricinus“, „Smola“, „Svraka“, „Vrabac“, „Kusa“, „Rešeto“, „Marun“, „Registrator“, „Ričet“ i dr.

Početkom 20. stoljeća počinju izlaziti dugovječniji šaljivi listovi „Duje balavac” (1908) i „Koprive” (1909), te niz povremenih lokalnih humorističkih listića. U vrijeme Nezavisne države Hrvatske (NDH), kad je humor bio pod strogom cenzurom ustaških vlasti, objavljivani su listovi „Šilo“, „Vrabac“, „Kopriva“, „Satyricus“ i „Pokret.“ U njima su se pored humoreski, šala i viceva nalazile karikature i stripovi koji su sa zanimanjem praćeni od mnogih čitatelja, pa i ljudi iz tadašnje vlasti. Iako je sve bilo primjereno ratnom vremenu, humor je opstajao kao duhovni nadomjestak za puno toga što je u to teško doba nedostajalo običnim građanima.

Nakon svršetka drugog svjetskog rata u rujnu 1945. pokreće se u Zagrebu humoristički list „Kerempuh” koji je dosezao nakladu i do 200 tisuća primjeraka. Gotovo svi dnevni i nedjeljni listovi imali su posebne stranice i rubrike posvećene humoru i satiri na kojima su se, uz ostale priloge, objavljivali aforizmi, epigrami i druge kratke književne vrste. Tako je najpoznatiji splitski „Pomet” koji se kao tjedni prilog dnevnika „Slobodna Dalmacija” pojavljivao od 1952. do 2012. godine. Slično je bilo i na radijskim i televizijskim programima, gdje su postojale posebne humorističko zabavne emisije u kojima su se objavljivali aforizmi i epigrami. U Splitu je 1979. godine pokrenut satirični list „Berekin“ koji je izvrgavao ruglu društvene anomalije i nepravilnosti i prokazivao njihove nositelje. U istoj ulozi od 1983. godine bio je i satirični podlistak „Feral“, koji se osamostalio 1993, a ukinut je 2008. godine iz razloga koji su jasni samo vlastima i vlasnicima lista.

Uvođenjem višestranačja i demokratizacijom društvenih odnosa satira je prognana sa stranica najvećeg broja listova i časopisa i tamo se pojavljuje samo povremeno kao ukras ružnoj stvarnosti. Zapravo, stavlja se na stranice kao smokvin list da s vremena na vrijeme prikrije vidljivu cenzuru koja vlada u tiskanim medijima. Takvu politiku vode vlasti gotovo na svim nivoima; od općina do vrha države. Društvena i javna kritika svedene su tako na otvorene verbalne sukobe koji se odvijaju između vlasti i opozicije, a koji uglavnom ne donose nikakav boljitak državi i društvu.

Izbacivanje kritičkog humora i satire iz novina i časopisa nije, međutim, ugasilo ovu vrstu književnog stvaralaštva, jer se ona preselila u elektronske medije odnosno na internet. Mnogi dovitljivi pisci i urednici pokrenuli su portale i stranice na kojima se objavljuju sve vrste humorističkog i satiričnog štiva. Tako je Udruga hrvatskih aforista i humorista u prosincu 2019. pokrenula mjesečni e-magazin „Uh!Aha“, koga uspješno uređuje Dražen Jergović, a aforist Ivan Grahovec priprema i uređuje humoristički list „Apolon“. Uporni entuzijasti sačuvali su i nekoliko listova koji izlaze povremeno, uglavnom za fašnik kad je jednom godišnje dozvoljeno javno ismijavanje vlasti i njenih pojedinačnih nositelja. Takvi su lokalni listovi samoborska „Sraka“, krapinski „Zvonec“, preloški „Pikač“ i drugi.

Jedini humorističko-satirični i aforistički časopis koji se najduže zadržao je zagorski „Potepuh“ koga od 2002. strpljivo priprema i uređuje vrijedni humorist Dragutin Lončar. On se ujedno brine i za osiguravanje sredstava za pokriće tiskarskih troškova koji su sve veći, a prihodi od prodaje sve manji. Zato je urednik najprije prorijedio vrijeme izlaska, a u protekloj 2024. godini uzeo privremenu stanku da bi sagledao mogućnosti daljnje objave časopisa. Okrutna je sudbina humora i satire kad je škrto vrijeme i kad rasipne vlasti uzmu u oštre škare koje sijeku sve što nije po njihovoj mjeri. No, to neće spriječiti uporne pisce zdravog i vedrog duha da nastave svoju stvaralačku misiju pisanja o svemu što šteti državi i društvu, ali i ljudima kao slobodoumnim živim bićima.                    

 Ivo Mijo Andrić

 

IZBOR AFORIZAMA

 

Sitničav čovjek je krupan problem. (Josip Balaško)

Bili smo toliko zaostali da nismo vidjeli tko nas vodi. (Zvonimir Balog)

Praznu glavu lako je nositi na vratu. (Jozef Bili)

Ciljevi su nam veliki, ali ih slabo pogađamo. (Svetislav Biljanović)

Najviše se talasa u bračnim lukama. (Ondrej Bosik)

Na velikim vratima zaglave mali ljudi. (Drago Bosnič)

Učahuren eksplodira. (Ivan Bradvica)

Glavni krivac nam je zacrtao pravac. (Janko Bučar)

Otkad zna za sebe, ne zna za druge. (Stevo Bzdilnik)

Danas mladi sve teže žive od mirovine roditelja. (Jozo Čizmić)

Ako radiš s ljudima, pokušaj biti čovjek. (Miroslav Danaj)

Ako zašutiš, pažljivo će te slušati. (Miroslav Demak)

Kao klinac sam čuvao stoku, a kasnije sam se čuvao od stoke. (Jandre Drmić)

Udovac je čovjek koji je preživio brak. (Zvonimir Drvar)

I misao može kolaborirati. (Dragutin Dubravčić)

Radi neumorno – to jest – nikad do umora. (Ante Dukić)

Pametnjaković, kako to glupo zvuči. (Nađan Dumanić)

Ako nemaš dobar njuh, vući će te za nos. (Milan Galja)

U kontejnerima su obnovljivi izvori. (Zlatko Garvanović)

Ptičji mozak ne daje čovjeku krila. (Pete Gosanji)

Jedni ne znaju što će s rukama, a drugi s mozgom. (Ivan Grahovec)

Umjesto svih svetih, vidio je sve grešnike. (Jan Grešak)

Demokracija je pobjeda prava nad obavezama. (Jan Hajnrih)

Radim od jutra do – malo sutra. (Abdurahman Halilović Ahil)

Kako je biti slijep? Vidjet ćemo! (Danijel Hevijer)

Ključevi pravne države su iza brave. (Danko Ivšinović)

Doktor vadi žuč, sestra krv, a žena mast. (Martin Jakšić)

Širenje gole istine nije pornografija. (Tomaš Janovic)

Biblija govori istinu. Mi smo zaista ovce. (Vlado Javorski)

Užici su isplativi samo u naturi. (Dražen Jergović)

Žena najčešće zna šta hoće, jer hoće sve. (Ondrej Kalmar)

Današnji branioci bi i Kaina proglasili svecem. (Milan Kenda)

Žedni istine i pravde najprije popiju batine. (Ivica Kesić)

Prije izbora politički leševi su najživlji. (Milan Kupecky)

Izgubljeno povjerenje svatko mora sam pronaći. (Ludovit Majer)

Vjernici vjeruju u nešto, nevjernici u svašta. (Jan Maršalek)

Trojanski konj je namagarčio i branitelje. (Marinko Mijović)

Najbrže se izliječi pogledom na cijene lijekova. (Drahoslav Mika)

Sve za me, otvori se! (Boris Nazansky)

Neki vole bogatstvo više od Boga. (Marian Palko)

I na onima koji nemaju ništa svijet Ostaje. (Živko Prodanović)

Ateist sam! Pa što mi Bog da. (Tomislav Supek)

Neće mi proći svi vozovi, jer moji redovno kasne. (Aleksander Šolc)

Dignite glas, nije težak! (Zlatko Tomić)

Gladan ego zasiti se samog sebe.(Tomaš Uljej)

Riječi su nužno zlo dobrog aforizma. (Frano Vukoja)

U Lijepoj našoj likovi iz Sodome su kao doma. (Mladen Vuković)

Bolje šum u komunikaciji nego u srce. (Darko Žigrović)

 

 

ZASTUPLJNI AUTORI I AUTORICE

Ivo Mijo Andrić

Josip Balaško

Zvonimir Balog

Zoran Bašić

Jozef Bili

Svetislav Biljanović

Ondrej Bosik

Drago Bosnić

Ivan Bradvica

Stevo Bzdilnik

Jozo Čizmić

Miroslav Danaj

Miroslav Demak

Jandre Drmić

Zvonimir Drvar

Dragutin Dubravčić

Ante Dukić

Nađan Dumanić

Jaroslav Filip

Milan Galja

Zlatko Garvanović

Peter Gosanji

Ivan Grahovec

Peter Gregor

Jan Grešak

Josip Grgić

Jan Hajnrih

Abdurahman Halilović Ahil

Marta Hlušikova

Vojteh Vojto Haring

Danijel Hevijer

Milan Hodal

Savo Ilić

Danko Ivšinović

Martin Jakšić

Tomaš Janovic

Miroslav Janega

Pavol Jan Janik

Eva Jaropkova Habadova

Vlado Javorski

Dražen Jergović

Ondrej Kalmar

Zdena Kalčikova

Pavao Pajo Kanižaj

Ivan Katić

Milan Kenda

Ivica Kesić

Zorica Krznar Blagec

Milan Kupecky

Milan Lasica

Srećko Lazzari

Milan Lehan

Jaroslav Liptai

Tonka Lovrić

Vladimir Vlado Mah

Ludovit Majer

Danica Majnarić

Jan Maršalek

Vladimir Mezencev

Marinko Mijović

Drahoslav Mika

Boris Nazansky

Marian Palko

Zvonimir Penović

Kamil Peteraj

Martin Pebuđila

Živko Prodanović

Stanislav Radič

Jagoda Sablić

Štefan Strježinec

Emil Strniša

Tomislav Supek

Aleksandar Šolc

Pavol Štraus

Štefan Švec

Gorkić Taradi

Zlatko Tomić

Berco Trnavec

Tomaš Turner

Tomaš Uljej

Miroslav Valjek

Ivan Vrkić

Đurđa Vukelić Rožić

Miroslav Vukmanić

Frano Vukoja

Aljoša Vuković

Mladen Vuković

Darko Žigrović

 

BILJEŠKA O PRIREĐIVAČU

 

Ivo Mijo Andrić, rođen je 17. 11. 1948. godine u selu Čanići kod Tuzle. Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, srednju tehničku u Tuzli, a Fakultet političkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Radio je u privredi, državnim institucijama i sindikatima u Bosni i Hercegovini te kraće vrijeme u hrvatskom obrazovanju. Od 2004. godine živi i stvara u Zagrebu.

Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle, drame, eseje, književne prikaze, aforizme i epigrame. Objavio više od sedamdeset knjiga poezije, proze, književnih prikaza, aforizama i epigrama te nekoliko knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Zastupljen u više desetaka zajedničkih knjiga, zbornika i antologija u zemlji i inozemstvu. Djela su mu prevođena na engleski, njemački, kineski, danski, slovenski, ruski, armenski, češki, slovački, rumunjski, makedonski i arapski jezik. Dobitnik je više nagrada i priznanja za književno stvaralaštvo.

Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Udruge hrvatskih aforista i humorista.

 

 

           

 

Podeljeno

Share

Pin it

Tweet

Share

Share

Share

Buffer

Print

Administrator ШИПАК