Ivo Mijo Andrić
HUMOR BEZ GRANICA – POTEPUH ANTOLOGIJA
Dragutin
Lončar: HUMOR U HRVATSKOJ, Baltazar, Oroslavje 2025. godina
Na zanimljiv i svake
pažnje vrijedan duhoviti put otisnuo se poznati novinar, urednik, publicist,
aforist i humorist Dragutin Lončar, vječiti zagorski mladić u najboljim poznim stvaralačkim
godinama.
Nakon gotovo tri desetljeća
pripremanja i uređivanja kultnog hrvatskog časopisa za humor, satiru i
aforistiku Potepuh, neumorni Dragec odvažio se prirediti i u svijet odaslati
opsežnu antologiju duhovitih priloga koji su od sredine devedesetih godina
prošloga stoljeća do kraja prvog kvartala dvadeset prvoga vijeka razvedravali i
uveseljavali ljude naših prostora. Učinio je to da zadovoljni vlastitu spisateljsku
znatiželju i ljudsku zadaću, ali i iskonsku želju i potrebu ljubitelja humora,
satire i mudre aforističke misli da se nastave smijati veselim zapisivačkim
djelima umjetnika lijepe književne riječi i velemajstora likovnog i crtačkog
izričaja. Tako je nastala opsežna Potepuhova antologija, bolje reći, duhoviti zbornik
ponajboljih pisanih i likovnih radova koji su objavljivani od 1996. godine do
danas. Radi se o tisućama stranica časopisa iz kojih su odabrani prilozi za
više od 350 stranica ove vrijedne knjige namijenjene za gimnastiku duha i ljudsku
razbibrigu.
Humor je odvajkada bio duhovni i
duhoviti proizvod ljudskog uma koji je smatran eliksirom vedrine i izvorom
smijeha kao zdravstvene preventive i učinkovitog lijeka za sve bolesti
prošlosti i današnjice. Nema te boljke koja se ne može preduprijediti, ublažiti,
ili otkloniti vedrim duhom, zaraznim smijehom i voljom potencijalno ugroženog
ljudskog bića. Vedrina duše slična je vedrome danu. Tamnilo duha slično je
mrkloj noći po kojoj čovjek luta daleko od dobrog zdravlja i pravoga puta koji
do njega vodi. Kad je smijeh na slobodi, tada su plač i grijeh u dubokoj vodi.
Znadu to oni koji su prošli životne brodolome, i koji su iz njih krajnjim
naporima izronili i isplivali na obalu spasa.
Za njih je Dragutin Lončar pripremio
literarni i likovni koktel ljekovitih misli, riječi, crteža i slika koje nemaju
ama baš nikakve nuspojave, niti kontraindikacije kakve imaju svi farmaceutski
proizvodi koje nam propisuju i preporučuju naši dobri i plemeniti liječnici
opće i specijalne prakse. Kada otvorite prve stranice knjige pogled vam istoga
trena izbistre crteži i slike, a misli razvedre mudri i satirični aforizmi,
epigrami, vicevi, pošalice i druge kratke, a duboke misli i izreke. Duhovni su
to i književni proizvodi više desetaka i stotina umotvoraca i zapisivača kratkih
misli koji baštine i produbljuju
filozofijske korijene začete u Antičkoj Grčkoj i starome Rimu. Oni danas
djeluju na našim prostorima, šireći mudroslovlje među ljude željne vedrine i duhovne
razonode koja je potisnuta stalno prisutnim ratnim strahotama, i ugrožena
razornim djelovanjem političkih elita i samozvanih bjelosvjetskih instant demokrata.
Slobode i demokracije ima tamo gdje narod nije gladan i jadan i gdje ne bježi
iz zemlje u kojoj je rođen. Sve drugo su šuplje priče i floskule koje su dobra
građa za satirične aforizme i epigrame te masne viceve, smjehotresne šale i ubojito
duhovite karikature. Autori i zapisivači tih mudrih satiričnih, ironičnih i
alegoričnih misli su poznati hrvatski i ini aforisti i humoristi.. Tu su,
između ostalih, velemajstori kratke misli: Pajo Kanižaj, Zvonimir Drvar, Vesna
Parun, Tomislav Supek, Josip Balaško, Svetislav Biljanović, Jandre Drmić, Marko
Grgičević, Zdenka Heršak, Martin Jakšić,
Janko Bučar, Marinko Mijović, Željko Bajza, Đuro Bel, Danko Ivšinović, Mladen
Vuković, Jandre Drmić, Darko Ciglenečki, Boris Nazansky, Živko Prodanović,
Abdurahman Halilović Ahil, Zlatko Garvanović, Tonka Lovrić, Savo Ilić, Milan
Rupčić, Aljoša Vuković, Ivan Bradvica, Jozo Čizmić, Josip Sirovec, Rajko Šobak,
Dražen Jergović…i malenkost potpisnika ovih redova. S njima su i brojni
svjetski velikani mudre misli i riječi: Aristotel, Platon, Ezop, Ovidije,
Bismark, Goethe, Balzac, Zola, Remark, Kafka, Hesse i drugi. Njihovi
mudroslovni uradci, uz radove brojnih drugih pisaca, krase ovu sjajnu knjigu
neograničenog roka trajanja i velike humorističko-satirične vrijednosti.
Dovitljivi Dragec, čiji su korijeni
duboko urasli u zemlju zagorskog i krapinskog čovjeka, u misaonom i likovnom
smislu otišao je unatrag tisućama godina dalje od starih Grka, dajući u časopisu
i knjizi, crtežu i karikaturi podjednaku važnost kao i pisanoj formi ljudskog
izražavanja. Tako je argumentirano posvjedočio da su ljudi naših prostora,
milenijima prije grčkih mislilaca, na kamenim zidovima špilja i pećina crtali
pripadnike svoje vrste te druga živa bića i svekolike prirodne ljepote. Bili
su, dakle, izrazito prirodoslovno i ekološki orijentirani i osviješteni, što se
ne može reći za neke njihove današnje nasljednike. Sve se to može vidjeti u
Muzeju krapinskih neandertalaca, izgrađenom i otvorenom za javnost prije
petnaestak godina.
Naš
dični pračovjek živio je u okolici Krapine prije 130.000 godina, gdje nam je na
kamenim špiljskim zidovima, uz vatru koju je koristio za razne korisne namjene,
ostavio u naslijeđe i začetke likovne umjetnosti, koja je do danas prošla mnoge
secesijske i recesijske faze i opstala zahvaljujući upornom crtačkom i
slikovnom radu više stotina i tisuća likovnih pregalaca. Među njima i nekoliko
desetaka Potepuhovih crtača i karikaturista koji su razvedravali i uljepšavali
stranice časopisa. Od poznatijih tu svakako treba spomenuti: Ota Reisingera,
Icu Voljevicu, Davora Štambuka, Srećka Puntarića, Nika Titanika, Petra Pismetrovića,
Krešimira Skrozeta, Slobodana Butira, Branka Medaka, Žarka Luetića, Ivana
Haramiju, Damira Novaka, Branka Meštrovića, Zdenka Puhina, Mladena Savića, a od
nove garde: Nađana Dumanića i Elmedina Došlu. Tu su i mnogi drugi vedri i
vrijedni crtači, koji su svojim prilozima uljepšavali stranice Potepuha i
održavali ga na životu u vremenu kad su u Hrvatskoj pogašeni gotovi svi
humoristički časopisi od nacionalnog značaja. A bilo ih je ranije na desetke dok
je humor značio društvu više nego što znači u ovo današnje, nazovi novo
demokratsko doba.
Znatan dio knjige ispunjen je i svevremenskim
općenarodnim vicevima, šalama i zafrkancijama koje i najozbiljnije čitače
tjeraju na smijeh, ma koliko im ta vrsta humora bila strana i teško pamtljiva.
Dobar vic zlata vrijedi ako se zna dobronamjerno pročitati i ispričati onima
koji vole tu vrstu humora. U izboru viceva, šala i karikatura urednik Dragec
nije postavljao nikakve granice dobrog građanskog
i gospodskog ukusa, niti se ustručavao objaviti i one radove koji će kod auto
cenzora duha, umjesto smijeha, izmamiti crvenilo na obraze, a kod vjernika
neizbježno križanje zbog neumjerene
sočnosti jezičnih izraza i zorne eksplicitnosti likovnog prikaza
međuljudsko-ženskih odnosa. No, kad se sve sagleda hladne glave i iz ugla zbiljne
umjetničke slobode, autorima i uredniku nema se što drugo reći osim: svaka čast
majstori na stvaralačkoj otvorenosti i na uredničkoj širini i dubini.
Dio prostora u knjizi posvećen je napisima
o humoru kao nezaobilaznoj društvenoj pojavi i temi koja relaksira ljudsku dušu
i društvene odnose te kao književnoj vrsti koju su ratna događanja i višestranačka
demokratizacija u znatnoj mjeri potisnule sa društvene scene. Uvođenje verbalne
demokracije omogućilo je da se; „popu može reći da je pop, a bobu da je bob“,
ali nije dalo imunitet onome tko to kaže od bočnih udara nosilaca društvene
moći. Odvažniji govornik, zbog proklamirane slobode govora neće danas biti
zatvoren, ali će na druge načine osjetiti težinu vlastite verbalne otvorenosti.
Recimo: ne dobivanjem ili gubitkom posla, uskraćivanjem potpore za umjetničko
stvaralaštvo, skidanjem s liste kandidata za nagrade i priznanja, ili
smanjenjem stečenih prava i određenih materijalnih prinadležnosti. Demokracija
i demokratizacija imaju cijenu koju svatko na svoj način mora osjetiti i
iskusiti, ako je to u birokratskom i stranačkom interesu. U državi reda mora
biti i tu se nikome kroz prste ne može gledati. Naravno, ako nije u poziciji
onoga koji gleda kroz prste.
Potepuhova antologija humora, satire
i aforistike sadržajno je književno djelo kakvo se rijetko pojavljuje na našim,
ali i na širim europskim prostorima. Za njezin nastanak i javnu objavu najveće
zasluge pripadaju Dragutinu Lončaru Dragecu i njegovom veselom timu pisaca i
crtača, koji nije štedio vrijeme i sredstva da održi časopis u vremenu kad je
sve padalo pod naletom kapitala kome je profit bio uvijek ispred zdravog
smijeha i ljudske vedrine. Za to mu, umjesto društvenog priznanja i debelo
zaslužene poticajne državne nagrade, upućujemo jedno veliko HVALA! Živ nam i
zdrav bio Dragec i uzbrdo brz. I neka tvoji i naši Potepusi nastave šetnju i
skitnju prelijepim zagorskim i hrvatskim krajevima. Na radost siromašnog puka i
sreću bogate vlasti.
ŽIVJELI! Potepuh sve časti!
0 коментара:
Постави коментар