Šta su rekli Tarabići
Tarabiće, one iz Kremana, mnogi nisu, u ono doba,
uzimali za ozbiljno. Kako sam čuo od pradede, a on od svojih starih, ljudi su,
onako poistija, ćućorili da baš i nisu načisto svoji. E, kako u to doba nije
bilo ko danas da svako može svašta da kaže, osim protiv vlasti, i da to putem
raznih sokoćala dođe do svake kuće o njihovim pričama se nije mnogo znalo van
komšiluka. A nisu oni ni pričali baš svaki drugi-treći dan o kojekakvim budućim
čudima. Nije im se to tako često javljalo.
Kako je onda došlo do širenja informacija o prozorljivim
Tarabićima? Tu svoj nemerljiv doprinos daje ono što je u nas Srba sveto –
kumstvo. Bog na nebu, kum na zemlji! Još kad je kum svešteno lice, pismen i
spreman da pomogne problem se reši dok kažeš Zaharije Zaharić, kum Zarija.
U našoj istoriji je bilo i ima vazda kumova.
Kumstvo se ne odbija. Ko zna kad može da zatreba. Iskustvo nas uči i praksa
potvrđuje da uvek zatreba. Istina, neka kumstva su se rasturila i pokarabasila
kad su prestala da trebaju, ali kum Zarija je bio tu da utefteri šta Tarabići
vide da će biti.
I pričali Tarabići kumu, ovaj pisao, ali kako mi
je pod zakletvom ( ove mi rakije!) kazao pradeda prenoseći sve šta je čuo od
starijih Zarija je bio pravi srpski kum. Nije zapisao sve što je čuo! Sad,
ostaje nejasno do danas, da li su mu neke kumovske priče bile baš van pameti
ili je u njemu proradio cenzor? Tek, da nema nama važnog usmenog predanja,
nikada ne bi znali da su još tada vidovnjaci iz Kremana najavili da će se mnogo
posle njih pojaviti jedan vidovitiji od njih. I da će imati puno kumova. I da
će svaki dan biti u svakoj kući i narodu pričati šta će sve dobro biti za dan,
mesec, godinu...
I narod će mu verovati i kad ne bude tako kako je
najavio. I da će jednom, kad se kumovi nešta naljute...
Greh je naljutiti kumove. Nevalja kumstva
rasturati, ali kakvi bi mi to bili Srbi kad bi se strogo držali onoga šta valja.
Pitate šta su to Tarabići još kazali o
nasledniku, što Zarija nije zapisao, a usmeno neki širili? Nisam siguran, nije
ni moj pradeda pa mi nije sve dovršio. Uvek je tu priču privodio kraju sa:
-
Čućeš.
Ja ne znam sve, al ima ko zna. Biće u Dnevniku. Jednom, ovih dana!
0 коментара:
Постави коментар