Slavica
Maksić
POTOMKU KOJI NIJE REKA
Sinko, razmisli, pre nego odeš… Ako ti se gradi, za početak daj detetu ime
Gradimir! Onda popravi ili podigni
kuću i bunar,
kakav bilo, na dedinom imanju. Seti se, ovde svako ima nekog dedu koji mu
je ostavio nešto.
Gledaj nekako
da ti je bar potok blizu, ako
već nije pokraj kuće.
Voda je svuda
problem, a ti da imaš dve. Za svaki
slučaj.
Ne zanosi se divljom
gradnjom u prigradskom naselju. Koliko
sutra, to više neće biti
periferija, a dok tvoja molba za
legalizaciju stigne na red, koštaće
te kao Svetog Petra kajgana. Ako
si baš baksuz, dozvolu neće dobiti ni tvoji potomci. Da je smelo da se zida, neko bi tu napravio
soliter. Ne bi čekalo tebe. Idi tamo gde te čeka.
Kad si već stigao u selo, proveri za svaki slučaj šta
je još ostalo iza dede, osim
okućnice. Mogao bi da zasadiš
voćnjak ili vinograd ili da obnoviš neke stare. Možda šljive i orasi još rađaju, iako ti ne znaš gde su. Sigurno zna neka tetka ili
baba strina koja je tamo. Mora
biti da nađeš nekoga od familije. Samo
požuri. Dok imaš koga da pitaš!
Moraš i živuljku da
zapatiš! Počni sa kučetom i mačićima, jer je najlakše. To valjda znaš? Ako ne
znaš, pomisli samo kako će se tvoj sin obradovati. S proleća, dodaj neko pile. Posle ćeš
videti šta dalje.
Ne može sve
odmah. Važno je da kreneš. Gledaj druge šta rade, pa ćeš znati šta je tebi
činiti. Pre ili kasnije. Bolje pre nego kasnije.
Zato što bi Gradi dobro
došla sestra!
Nema s kim da
se igra. Deci treba mleko. Kupi kravu! Biće
i za njih i za sir. Još ćeš dobiti tele iduće godine. Ničeg lepšeg od teletine
ispod sača. Živi dete, dok si živ. Ostavi posle za posle. I ne misli mnogo unapred. Briga kvari raspoloženje. Nego, probaj! Pa ako ne ide, a ti idi… i neka ti je srećan put!
0 коментара:
Постави коментар