AFORIZMI ŽIVKA PRODANOVIĆA

A Sizif predlaže novi sport – guranje kamena uzbrdo.

Budimo pravedni: svatko ima neograničeno pravo da radi budalu od sebe.

Da ga žena nije probudila u krivom trenutku i on bi bio prvak svijeta.

Da bi došli do stana neki dižu kredit, a neki ruku.

Iz samačkog života – i u gomili samoća je samoća.

Je li ovo točno: mudrom ne treba pusti otok da bi bio sam.

Kada bi se ostvarilo sve što političari žele, kombiniraju i planiraju odmah bi izbio treći, četvrti

i peti svjetski rat.

Kaže se da opraštanje vodi k sreći. Zato sam samom sebi sve oprostio.

Ljutim sa na sebe – opet sam sanjao one šoping snove.

Mogu li se strasti uzeti u najam?

Na političkoj tržnici ništa novo: i oni koji ništa ne vrijede rado bi se prodali.

Nema tako dobrog nasipa kojeg ljudi ne mogu loše napraviti.

On je tako pošten da se svi pitaju za koga on zaista radi.

On je umro u snu. Svoje žene.

Ona je sebi samoj ljubav na prvi pogled.

Ono što je sreća jednom poštaru koji krade pisma iz inozemstva, ne mora biti sreća drugim

poštarima koji kradu pisma iz inozemstva.

Osnovno pravilo površnosti: ne budi površan!

Osmijeh i lijepa riječ odlično su skladište za otrovne misli.

Što ti je s okom? Podcjenio sam kukavicu.

Tamo gdje smo mi uvijek smo na krivom mjestu. Kaže sirotinja.

Treba dozvoliti da i tvoje drugo ja koji puta bude u pravu.

Tužit će ga sudu čim nađu prikladnog suca.

Ulični džepari su amateri prema državi i onog što država može izvući iz džepova svojih

građana.

Zapravo žalostan slučaj – njegovi snovi tako su blještavi, a površni.

Živko Prodanović

ŠIPAK.RS