Svi su nas izneverili. Deda Mraz nam je poslednja nada.
Kaskamo za svetom. Ne jurimo ga, samo džogiramo.
Predugo smo svirali – i vlada se zaigrala...
Priznajem prvi da sam večito drugi!
Tup je. Više ga niko ne zarezuje.
Rešio sam da promenim veru. Tražim mlađu, ime nije važno.
Pišem priče iz života. Naučno fantastične.
Evo me u trećem dobu. Nema više leto, jesen, zima…
Nekada su aforističari imali dobre honorare. Odavno već nema honorara, a i
aforističara je sve manje.
On je dosta zatvoren čovek. Više od deset godina!
Pun mi je kofer praznih obećanja. Sad punim i drugi.
Što dublja država to plići državnici.
Neke pamtimo po zadužbinama, njega po zaduživanju.
Čim počnu da vam podižu moral spremaju se da vam spuste.
Vlast nas sve više veže uz sebe. Lisicama.
Imam visok prag tolerancije. Valjda zato me svaki čas neko nagazi.
Tek kad svane videćemo ko se obogatio preko noći.
Zlatomir Aleksić

0 коментара:
Постави коментар