Ivo Mijo Andrić
PJEVANJE O DANAŠNJEM VREMENU
Gojko Mandić: FASADA ZASADA, „Bina“, Banja Luka, 2025.
Književnik Gojko Mandić poput svojih kolega Borisa Nazanskog, Nedjeljka Nedića, Đorđa Otaševića, Zdravka Žarkovića i drugih, uz pisanje poezije, aforizama i epigrama bavi se i enigmatikom što mu omogućava objavljivanje brojnih djela različitog stvaralačkog i zagonetačkog sadržaja. Zahvaljujući tome do sada je iz njegove literarne radionice izašlo u čitalački i odgonetački svijet više od 40 knjiga. Među njima je i zbirka humorističko satiričnih pjesama Fasada zasada koja se bavi temama iz svakodnevnog života.
U zbirci se nalaze 44 pjesme te dvije kraće epigramske poeme od kojih je jedna sastavljena od novogodišnjih želja, a druga je azbučna srpska slovarica posvećena raznim pojmovima, zanimanjima, osobama i društvenim pojavama. Među pjesmama je najviše onih koje se bave individualnim čovjekovim manama i egzistencijalnim pitanjima, poremećenim međuljudskim odnosima, teškoćama u ostvarivanju elementarnih građanskih i radnih prava, ekološkim problemima i raznim drugim stvarima s kojima se susrećemo u porodici, društvu i državi. Ima tu i nostalgičnih prisjećanja na minule dane i godine u kojima se živjelo prirodnije, kad smo bili bliži jedni drugima i kad nas je bilo više, a nesloge manje.
Pjesnička nit vodilja Gojka Mandića kreće se linijom promatranja svijeta oko sebe, iza koga slijedi prepoznavanje društvenih anomalija i neprihvatljivih ljudskih ponašanja, kritička opservacija istih, a onda pedagoško podučavanje usmjereno na njihovo otklanjanje ili svođenje u prihvatljive i razumne granice. On nije po struci učitelj već pravnik i zato su njegove poduke savjetodavne i sadrže upozoravajuće note koje mnogi danas nerado slušaju. Ali zato postoje državni zakoni i mehanizmi vlasti koji su zaduženi da ih provode u praksi radi zaštite prava i interesa radnih ljudi i građana.
Većina Mandićevih pjesama pisana je šestercem koji im daje ritmičnost i jednostavnost u izričaju pa su lako razumljive i čitaocima nižeg stupnja obrazovanja, kao i onima koji se s poezijom rjeđe susreću. Ima tu i osmeraca i deseteraca, ali su i oni misaono i leksički prilagođeni svima koji ih budu čitali. Pjesnik u skladanju stihova preuzima iz jezika one izraze i pojmove koje susrećemo u svakodnevnom govoru. On ne izmišlja nepoznate ili manje poznate riječi niti stvara kovanice nad kojima bi se čitači morali ozbiljno zamisliti i potražiti pomoć iz rječnika. Njegov stih je tečan i jasan na prvu tako da nema potrebe proučavati ga i zastajati pred pitanjem šta je pisac, zapravo, htio reći i poručiti. To što je napisano, izrečeno je transparentno i slikovito da se vidi golim okom i razumijeva kao nedvojbena stvarnost. Tu nema fasade ni maske koje pjesnik spominje u pjesmi pod naslovom Fasada zasada. Na to jasno ukazuju stihovi iz posljednje strofe koji, neovisno od upitnosti riječi valjda, poručuju: Fasada je maska,/ mnogo toga krije/ valjda ova pjesma/ ta fasada nije. Bez te riječi nema upitnosti kao ni u deset prethodnih strofa.
U sličnom tonu i boji Gojko Mandić problematizira sveprisutne agresivne reklame kojima nas zasipaju pisani i elektronski mediji. Oni su nemilosrdni u borbi za ostvarenje što većih prihoda i za opstanak na tržištu, tako da nas iz svih smjerova napadaju svojim reklamnim blokovima koji su za sluh i živce teži i od onih betonskih. To se najbolje iščitava u pjesmi Reklama u kojoj autor kaže: Taj reklamni blok mi/ na glavu se popne/ toliko je glasan/ da pucaju opne./ Gratis na sniženje/ ovoliko posto/ dobro je da živ sam/ od reklama ost'o.
Slična situacija je i sa problemima dugovanja države i građana prema bankama i drugim institucijama i organizacijama. Dugovi su danas veći nego što su ikada ranije bili, jer je trošenje iznad mogućnosti zahvatilo sve sfere društva, od pojedinca do države kao polit-ekonomske cjeline. O dužničkoj ovisnosti Mandić progovara u pjesmi pod naslovom Dug iz koje citiram stihove: Riješiti se nikad/ nećemo tog duga/ on je naša bolest/ gora nego šuga. Ova usporedba dužničkog ropstva sa dosadnom bolešću šugom najbolje oslikava tu nekad raširenu zaraznu bolest koja je kod nas iskorijenjena, ali se kao masovna zaraza vratila u obliku dugova koje stvaramo neracionalnom potrošnjom. U tom se obliku ona ne može liječiti farmakološkim sredstvima već ubrzanim ekonomskih razvojem i racionalnim raspolaganjem pošteno zarađenim novcem.
U istom duhu i sa istim ciljem osvješćivanja ljudi u današnjem vremenu napisane su i pjesme pod naslovima: Ekranizam, Dabome, Vijesti samo loše, U se i u svoje kljuse, Budala sve više, Predizborna kampanja, Kružni tok, Smeće 1-2-3, Planeta se ljulja i neke druge. Pjesnik u njima razotkriva društvene probleme, ogoljava ih do prepoznatljivost, ironizira, glorificira, svodi u granice paradoksa i naznačava smjerove razrješenja u interesu građana i društva kao cjeline. Nešto vedrije i razigranije su pjesme pod naslovima Majstorska pjesma i Geografija i ljubav. U njima prevladavaju vedriji tonovi i boje te će kod čitalaca unijeti više optimizma nego li pesimizma.
Posljednje dvije pjesme razlikuju se od glavnine zbirke po tome što su napisane drugačijim stilom i u formi epigrama sa dva i četiri stiha. U prvoj naslovljenoj kao Moje novogodišnje želje autor se sa dva stiha u vidu poruka obraća osobama različitih zanimanja, upućujući im određene želje vezane uz poslove koje obavljaju. Te poruke i želje idu na adrese konobara, cvjećara, ljekara, električara, apotekara, pjevača, ribara, zidara, limara vatrogasaca, vodoinstalatera, krojača, frizera, obućara, glumaca, fudbalera, književnika, uključujući i samoga sebe. U drugoj pjesmi ispisana je slovarica po azbučnom redu koja u četiri stiha opisuje određene pojmove, pojave, mjesta, stanja, likove, predmete, zanimanja i slične stvari i izraze. I u njima pjesnik uz korištenje različitih misaonih konstrukcija i leksičkih pomagala daje opise i upute kako život učiniti lakšim, podnošljivijim i ljepšim u odnosu na to kakav stvarno jeste u današnjim prilikama.
Književnik Gojko Mandić ne piše samo za to što mu je ta stvaralačka aktivnost prešla u naviku, već radi toga da doprinese poboljšanju stanja u društvu i pozicije pojedinca u njemu. Zato su njegove pjesme pune opisa stanja, poruka i pouka koje drugima mogu biti od koristi, a društvo učiniti boljim poštenijim i prihvatljivijim za većinu njegovih članova, nego što danas jeste. Zato ovu knjigu treba čitati kao pjesnički priručnik i podsjetnik na pojave i probleme s kojima se susrećemo u sredinama gdje živimo i opstajemo u današnjem vremenu.
0 коментара:
Постави коментар