Petar Jovanović

SATIRIČNE PESME PETRA JOVANOVIĆA


  PENZIONER   

Penzioner je čudna sorta, 
ne zna šta hoće od života. 
Sa akcije namirnice cima, 
dok u njemu snage ima. 
Obrazi mu promrzli i hladni, 
a uz to još i gladni. 
Gleda hladna nebesa, 
pita se gde mu je večna adresa. 
Izdvaja novac za kraj, 
da sebi kupi prečicu za Raj.   
      


        STAROST 

I ova godina je prošla, 
starost je već došla. 
Lice mi puno bora, 
izbrazdano od umora. 
Moraš da stariš, 
nemaš kome da se žališ. 
Mnogima duša drhti, 
zbog straha od smrti. 
Zbog starenja neću mariti, 
što od života osta kvariti. 
Starost svi kude, 
a i ona zna lepa da bude. 
Tu su nežne meke ruke, 
koje grle unuke.     
          


PENZIJA IM JE MALA  

U penzionerskom dobu, 
kupuju samo sniženu robu. 
Imaju poseban dar, 
da kupe polovnu stvar. 
Ne čekaju upozorenje, 
za struju pred isključenje. 
Oni sve uvek plate, 
dugove na vreme vrate. 
Neku paru prosjaku će dati, 
u nadi da će Bog da im vrati. 
Oni žele da zaštite sve nas, 
pa uvek istima daju glas.   
           


PENZIONERI SE NE BUNE 

Penzioneri se ne bune, 
srećni su kad plate račune. 
Neki nemaju mere, 
pa obilaze kontejnere. 
Od porodice često kriju, 
kostobolju i srčanu aritmiju. 
Ne mogu bez veze, 
da dobiju ni dobre proteze. 
Nekima život piše romane, 
njima odbrojava dane. 
Neće oni u aleju velikana, 
ali će do večnog stana. 
Tamo gde leže imena, 
travom i zaboravom pokrivena.     
              


         STIGLA PENZIJA  
  
Seda mu je kosa, naborano čelo, 
malo mu je povijeno telo. 
Dopbio je penziju nisku, 
pa im je sve po spisku. 
Sada to mora da trpi, 
sve do svoje smrti. 
Čekao je da postane penzioner, 
sada urla kao ranjena zver. 
Najviše se buni, 
kad stižu računi.
Ponekad zna i da psuje, 
kad lekove kupuje. 
Neke lekove i vrati, 
jer ne može da plati.          
      


   PENZIONERIMA SE DIVIM 
 
Visoke su cene mesa, 
prazna im je potrošačka kesa, 
Slušaju vođu kako priča bajke, 
dok jedu splačine i okrajke. 
Na TV kanalima vođu traže, 
godi im kad ih neko laže. 
"Umiru od sreće", 
kad im obećava penzije veće. 
Za to vreme prate sniženja, 
to je cena poštenja.      
      


      PENZIONERSKA TUGA  

Penzije treba povećati hitno,   
penzionerima je to bitno.  
Ko god stigne, 
na njih glas digne.  
Povećavaju plate, a penzioneri vele, 
"možda i nama nešto udele". 
Oni nemaju skup mobilni i džip, 
oni su staromodni tip. 
Nose cipele uvek iste, 
nekad su bili kao sa modne piste.  
     


    SA DUŠOM U NOSU   

Penzioner jede ubuđalog hleba, 
misli da tako treba. 
Još ga i često zeza, 
zubna proteza. 
Sa dušom u nosu, 
gleda svoju sedu kosu. 
Pocepan kaoput ima, 
ali vođi glavom klima. 
Sa komšijama će kafu piti, 
i gledati rijaliti.      
       
        Petar Jovanović

Administrator Marina Raičević

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.