Ivo Mijo Andrić
JUŽNOSLAVENSKI BALKANSKI AFORIZMI
Valentin Dimitrov: BALKANIZMI, Aforistična antologija, Sofija, 2025.
Veliki pisci ne poznaju granice, jer granice za njih nisu postavljene. Oni djeluju u otvorenom prostoru i vremenu kao duhovne konstante koje svojim spisateljskim radom nadilaze sva ograničenja. Polje stvaralaštva dugo je i široko i seže od zemlje do zvjezdanog neba. Na njemu klijaju, niču, izrastaju, plode se i rađaju umjetnička djela koja nastavljaju živjeti i poslije odlaska njihovog tvorca sa ovoga svijeta.
Bilježim ove riječi s razlogom nakon pročitane aforistične antologije poznatog bugarskog i evropskog aforiste i pisca Valentina Dimitrova koju je na bugarskom jeziku objavio pod naslovom Balkanizmi. Dobro nam je poznat taj izraz i često ga susrećemo u govornoj i pisanoj formi. Ponekad kao geografsku odrednicu, a češće kao opisni pojam svega što se odnosi na Balkan. U lijepom, manje lijepom, ali i u ružnom i otužnom smislu i kontekstu.
Balkan je zemljopisni prostor na jugu Evrope koji obuhvaća nekoliko država. Odvajkada je bio na meti raznih osvajača zbog svoga geografskog položaja i prirodnih bogatstava kojima je obdaren od kada postoji. Na njemu i u njemu su se smjenjivala carstva, moćne imperije i sistemi od autoritarnog do samoupravnog i od rimskog autokratskog do današnjeg kapitalističkog ili, kako mnogi vole reći, demokratskog. Kao da ta dva teško spojiva pojma imaju realne materijalne i društvene osnove i vidljive sličnosti. Ali, u politici, posebno globalnoj ekonomskoj, sve je moguće pa i ta po svemu paradoksalna simbioza novčane bogataške strasti i u ime i na račun naroda izbornim inženjeringom uspostavljene višestranačke demokratske političke vlasti.
Dokazani aforistički i satirični znalac Valentin Dimitrov, uz podršku poznatog srpskog književnika i antologičara Aleksandra Čotrića, sazidao je čvrstu antologijsku aforističku građevinu od kvalitetnog materijala kojoj ni loše vrijeme ne može ugroziti temelje niti oštetiti stabilan krov i zidove. Unutar te mudroslovne misaone tvrđave rasporedio je 2740 aforizama 137 stvaralaca iz država nastalih devedesetih godina prošloga stoljeća na tlu bivše SFR Jugoslavije. Svakoga je od njih, sukladno nekad cijenjenom, a danas sve rjeđe spominjanom bratstvu i jedinstvu, predstavio sa po dvadeset aforizama.
U odabiru misaone i aforističke građe priređivač je nastojao zadovoljiti sve kriterije koji se postavljaju pred autore ovakvih književnih projekata. Prvo, vodio je računa o tome da to budu afirmirani aforisti koji su djelovali od sredine prošlog stoljeća do danas. Drugo, birao je radove koji se odnose na sva područja individualnog i društvenog života, počev od ljubavnih i bračnih, pa do ekonomskih, političkih i drugih ljudskih i državnih tema i problema. I treće, osigurao je odgovarajući starosnu, spolnu, nacionalnu i regionalnu strukturu primjerenu prostoru i vremenu u kojem živimo.
Među zastupljenim autorima najviše je pisaca iz Srbije u kojoj je aforističko stvaralaštvo najrazvijenije, a broj onih koji zapisuju kratke misli i aforizme višestruko veći nego u drugim novostvorenim državama. Srbi inače imaju i najdužu tradiciju pisanja satire i humora na račun vlastitih mana i slabosti. Kod ostalih naroda je ta vrsta samokritičkog odnosa prema vlastitim negativnim pojavama, neprihvatljivim ponašanjima i sveprisutnim društvenim i državnim problemima manje prisutna i rjeđe spominjana. Kod nekih je čak satirična komunikacija pojedinca s društvom i vlastima ostavljena za neka bolja i demokratskija vremena. Kad će ona doći i kad će se moći pisati otvoreno o svemu što nije dobro i poželjno u državi i društvu teško je reći, a još je teže u vezi s tim biti optimist.
Ako je suditi po sadržaju, dubini i oštrini misli i aforizama uvrštenih u antologiju Balkanizmi, stvaralačka perspektiva uglavnom je dobra i nagovještava da će u bliskoj budućnosti biti još bolja. Posebno se to odnosi na bosanskohercegovačku, makedonsku, crnogorsku i hrvatsku aforistiku koja ima sve veći broj pobornika i pratitelja na internetskim portalima i u nekim drugim medijima javnog komuniciranja. Vidi se to iz broja objavljenih knjiga i pokrenutih novih portala posvećenih humoru te aforističkom i satiričnom stvaralaštvu.
Od autora iz Srbije koji su zastupljeni u antologiji svakako treba spomenuti imena: Dobrivoja Antonića, Aleksandra Baljka, Igora Damnjanovića Diba, Vladimira Bulatovića Viba, Aleksandra Čotrića, Vesne Denčić, Radeta Jovanovića, Željka Žele Jovanovića, Nade Karadžić, Željka Markovića, Ninusa Nestorovića, Đorđa Otaševića, Zorana Popovića i Slobodana Simića. Od poznatijih hrvatskih aforista tu su: Josip Balaško, Jandre Drmić, Abdurahman Halilović, Danko Ivšinović, Dražen Jergović, Živko Prodanović, Tomislav Supek, Zlatko Tomić i Darko Žigrović. Bosanskohercegovačku aforistiku u antologiju, uz ostale, predstavljaju: Miladin Berić, Bojan Bogdanović, Tomislav Božinović, Sedina Brkić, Milan Kuridža, Ekrem Macić, Jovo Nikolić, Milan Pantić, Ismet Salihbegović i Stanislav Tomić. Iz Sjeverne Makedonije u antologiji su zastupljeni: Ljupka Cvetanova, Vitomir Dolinski, Mile Georgijevski, Risto Filičevski, Dragančo Izvorski, Atanas Krlevski, Živko Pavlov, Vasil Tolevski i Dimitar I. Vilazorski. Među crnogorskim aforistima su: Savo Martinović, Radomir Racković, Bojan Rajević, Veljko Rajković, Zoran Raonić, Milenko Miro Šarac, Dejan Tofčević i Vladislav Vlahović. U antologiji su iz Slovenije, uz ostale, predstavljeni: Franci Čeč, Maja David, Tone Dodlek, Bogdan Novak, Žarko Petan, Bojan Šventner i Draško Veselinović. Širok je to krug pisaca iza kojih stoje na stotine objavljenih knjiga aforizama, epigrama, pjesama, priča i romana. Oni su u proteklim desetljećima svojim radovima punili stranice dnevnih i nedjeljnih listova, književne časopise, vedre radijeske i televizijske emisije i internetske portale.
Raznolikost tema o kojima razmišljaju i pišu balkanski aforista najbolje se vidi iz aforizama koje citiram iz antologije od autora i autorica čija imena nisu naprijed spomenuta.
Klečim, ali politički dobro stojim! (Živko Đuza);
Mogu živeti i bolje, ali me sram! (Branislav Brana Crnčević)
Izvukao sam deblji kraj. Jedva ga nosim. (Dušan Puača);
Svaka evolucija ima svoje majmune. (Ivan Karadak);
Bombe sve pametnije, politika – sve gluplja. (Drago Bosnić);
Stranke su postigle konsenzus. Ni u čemu nisu saglasne. (Ilija Marković);
Griješio je samo zato da drugi mogu učiti na njegovim greškama. (Mladen Vuković);
Srbi uče engleski jezik da govore, a njemački da slušaju. (Milan Pantić);
Kad su vuci siti, ovce se ne broje. (Mitar Mitrović);
Ne ulažem trud – male su kamate. (Sofe Cernjoski);
Narod koji ima toliko mnogo pametnih, zaslužuje bolju prošlost. (Božo Marić);
Mi smo blizu Evrope, Evropa je daleko od nas. (Boško Perinski);
S policijom nema šale. Samo vicevi. (Vladimir Jovičević Jov);
Cijeli svijet je poludio. Samo mi nismo normalni. (Goran Ivanković Gorki);
S vrha piramide se vidi kolika je pustinja. (Đorđe Latinović);
Vrijeme je za cajtnot!? (Dragan Koprivica);
Neki režimi su vječni. Dokad traju. (Eugen Jurič);
U državi s tri naroda, narod je bez države. (Živko Vujić);
Berlinski zid je srušen, ali je ostao Zid plača. (Zlatko Garvanović);
Ptice emigriraju, plašila ostaju. (Milovan Vitezović);
Novac se najbolje pere ručno. (Milan Fridauer).
Iako se smišljaju i kao biseri obrađuju, odnosno kao zlato ispiru u glavi, aforizmi se na kraju kroz zapisivanje cijede ručno i ostavljaju na suncu i vjetru da se prosuše. Kasnije se malo dorade, ispeglaju i stave na papir, u eter, elektronske medije i knjige te tako oblikovani prezentiraju čitateljima. Na taj način zatvori se misaoni i spisateljski krug stvaranja najkraće književne vrste, koja svakim danom dobiva sve više poklonika među pripadnicima svih starosnih dobi.
Ova antologija vrijedan je stvaralački pothvat čiju će duhovnu i umjetničku vrijednost, uvjeren sam, potvrditi vrijeme koje je pred nama. Zato njezin priređivač Valentin Dimitrov zaslužuje sve pohvale književne javnosti, kao i zahvalnost zastupljenih pisaca i, naravno, budućih čitača.
0 коментара:
Постави коментар