Ivo Mijo Andrić
ZAHVALA PISCU ZA LIJEPO PISANJE
Vitomir Teofilović: OD ZMAJA DO NAŠIH DANA, Gea, Beograd, 2022. godina
Kad otvorim prvu stranicu vrijedne knjige uvijek se naklonim i zahvalim sreći koja mi je tu knjigu podarila. Naravno, i njezinom autoru, ali i onome s čije mi je adrese knjiga kao dar odaslana. U ovom slučaju sve to se može množiti brojkom od dva pa naviše, jer je riječ o libru vrijednom svakog poštovanja i divljenja koji je na moju adresu iz Beograda odaslao kolega po peru i prijatelj po ljudstvu, Aleksandar Saša Čotrić
Autor kapitalne knjige kojoj je posvećen ovaj kratki uvod je poznato ime u aforističkom i književnom svijetu na Balkanu i puno šire i više od njega. Radi se o Vitomiru Teofiloviću, poznatom srpskom piscu satiričnih aforizama, eseja, ogleda, recenzija i književnih prikaza. Uz to i pjesniku, priređivaču i antologičaru koji je konciznom mišlju, spisateljskim perom i kompjuterom osvjetljavao put mnogim mladim i starijim autorima koji su ulazili u literarni svijet i na plodno književno polje.
Kad god započinjem pisati prikaz neke knjige, gotovo uvijek prve rečenice posvećujem piscu, a ne djelu. Jer, da nije pisca koji ga je stvorio, ne bi bilo ni djela kojega predstavljam. Tako ni ovoga s prelijepim pjesničkim naslovom: Od Zmaja do naših dana. Iako taj naslov, na prvi pogled ili prvu misao, vuče čitača prema poeziji, u ovom slučaju ne radi se samo o toj književnoj vrsti već, u prvom redu, o aforistici sa satiričnim okusom i mudroslovnom retorikom. Njoj je vedri i veseli Vito posvetio najveći dio svog umnog i stvaralačkog potencijala. Otuda cijela knjiga dvije trećine prostora posvećuje aforizmu i njegovim tvorcima, a tek jednu trećinu poeziji, pričama, romanima, esejima i drugim književnim vrstama i pojavama.
Za pravog pisca čitati i pisati znači biti u vremenu i prostoru, i ostavljati trag koji se ne može ničim izbrisati. Vitomir Teofilović to zna najbolje i zato je radost čitanja dobrih djela spojio sa ugodom pisanja o njima. Iz te kreativne veze i umjetničke tvorbe nastale su stotine recenzija, ogleda, eseja, bilješki i književnih prikaza koji su, najprije, odali priznanje autorima, a onda njihova djela preporučili čitalačkom svijetu koji broji milijune onih što vole knjigu i poštuju pisce. Ima li boljeg i zahvalnijeg posla i uloge na području kulture i umjetnosti od te časne, blisko spisateljske i čitalačke. Mislim da nema, i to potpisujem svojim imenom i prezimenom, koje je ovdje samo obični čitalački putokaz.
Knjiga Od Zmaja do naših dana, zapravo je samo knjiga po obliku i izgledu. Po sadržaju, stilu i načinu na koji je napisana to je udžbenik za najviše škole i fakultete, uključivo i za magistarske i doktorske radnje i disertacije. Pisana je na jednostavan i svima razumljiv način, ali tako stručno i produhovljeno da je mogu čitati i razumjeti svi koji su prošli put od tečaja opismenjavanja do fakultetske diplome. Razumije se, ne svi na jednak način i ne sa jednako dobrom mišlju i namjerom. Ratari, rudari i drugi radnici na jedan, nacionalno i ljudski onesviješteni na drugi, a političari i njima slični i prilični – na treći način. Svako od njih u okviru svojih radnih i intelektualnih znanja i mogućnosti. No, to autoru knjige, kao ni piscu ovih misli nije bitno, koliko je važno to što je knjiga misaoni i leksički rudnik u kome svaki dobronamjerni čitač može pronaći onu rudu i rudimentarnost koja ga najviše privlači i zanima.
Mene kao pasioniranog čitača i zapisivača, ponajviše su privukle i oduševile tri važne dimenzije ovog vrhunskog književnog djela, i na njih ću se posebno osvrnuti u ovom prikazu. To su, na prvom mjestu, studioznost u promišljanju i analitičnost u prikazivanju djela svakog autora i autorice o kojima Teofilović piše. Zatim, to je naglašena empatija prema tvorcu djela koja nadilazi granice prigodničarskoga. I na kraju, koji nije kraj sam po sebi, to je neugasiva želja prikazivača da iz svake knjige izdvoji i prezentira čitaču ono što je najbolje u njoj napisano. Te tri dimenzije, uz sve ostale koje ne spominjem, čine ovu knjigu štivom i udžbenikom koji zaslužuje sve nagrade i priznanja koja se jednoj knjizi mogu dati i dodijeliti čistoga obraza i viteške časti.
Cijela knjiga podijeljena je u pet nejednakih cjelina koje, svaka za sebe, donose važne stručne informacije i druge obavijesti o piscu i djelu. U prvoj cjelini pod naslovom Iz dubine vremena, Vito Teofilović daje kratak osvrt na satiričko stvaralaštvo poznatog pjesnika i pisca Jovana Jovanovića Zmaja, te na aforističko, humorističko i satirično stvaralaštvo Mihaila Maksimovića, Radoja Domanovića, Kraljice Natalije i Dušana Duška Radovića. Svako od njih na svoj je način, književnim sredstvima, oslikao vrijeme u kojem su živjeli i ljude toga vremena. Ponajprije i najviše narod, vlasti i političare. Njihove su leksičke slike uokvirene knjigama grandiozne i neuništive vrijednosti koja će svakoga od nas nadživjeti.
Drugu cjelinu s naslovom Portreti aforističara, čine sjajni eseji o likovima i djelima četvorice uglednih srpskih aforističara, koji ponosno nose imena: Mitar Đerić Laki, Milen Milivojević, Miroslav Sredanović i Milan Todorov. U njima je dat detaljan prikaz njihovog aforističkog i satiričnog stvaralaštva, a ukratko je opisan i njihov životni put posut trnjem i ružama, od dolaska na ovaj svijet, do današnjih dana. Jednom riječju i rečenicom – impresivni hod od mraka do zvijezda koje ništa ne može zasjeniti niti ugasiti.
Treću cjelinu naslovljenu sa Satira Ante Portas, čine prikazi knjiga savremenih srpskih pisaca satiričnih aforizama i kraći osvrti na njihovu ulogu u afirmaciji aforizma kroz dnevnu štampu i druge medije. Tu, uz ostale, susrećemo imena poznatih pisaca aforizma kakvi su: Marina Aristo Marković, Pop Dušan Đurđev, Nada Karadžić, Bratislav Kostadinov, Savo Martinović, Dragoslav Mišić, Ninus Nestorović, Milan Pantić, Zoran T. Popović, Dušan Puača, Slobodan Simić, Milko Stojković i Aleksandar Čotrić. Uz njih su i osvrti na stvaralački doprinos karikaturiste Jugoslava Vlahovića, te na neke festivale humora i satire i urednički doprinos u afirmaciji aforizama, Dragoslava Minića Karla, Bojana Ljubenovića i Aleksandra Čotrića.
U četvrtoj cjelini uvršteni su prikazi knjiga poezije, priča, romana i eseja autora i autorica: Nevenke Bošnjak, Željka Bracanovića, Slavomira Vasića, Petka Zorića, Perside Lakić, Rade Lekić, Ljiljane Sapundžić, Milana R. Simića, Slobodana Simića, Ljubomira Ćorilića i drugih. Četvrta cjelina obogaćena je i sa kraćim zapisima i bilješkama sa dodjele nagrada za aforističko i satiričko stvaralaštvo.
Peta cjelina zatvara knjigu osvrtima na Izložbe za pamćenje Mirjane Popović Radović i Ljiljane Stevanović Ljis, pod nazivima: Kako videti nedostupno i Velikani Prvog svetskog rata. Tu je i kratka Beleška o autoru koja u kratkim crtama opisuje životni i stvaralački put aforističara i književnika Vitomira Teofilovića.
Gledano i pročitano u cjelini – sve je to jednostavno i impresivno u mjeri koja nadilazi svaku vrstu književne prosječnosti, jer seže duboko u kosmičke prostore literarnog i umjetničkog stvaralaštva i značajno obogaćuje naše vrijeme, kao i naše nekad jedinstvene, a danas nacionalno i iracionalno podijeljene geografske i životne prostore. Ali, tako je, kako je. Iz svoje se kože ne može, a na druge prostore se može. Što bi naš narod rekao: kako tko voli, neka izvoli. Od ljudi mu slavlje, a od Boga zdravlje ! Vjerovao u njega ili ne vjerovao ni u što, osim sebe samoga.
Na kraju, uz dužno poštovanje, od srca zahvaljujem Vitomiru Teofiloviću za ugodno čitanje i njegovo izuzetno lijepo pisanje.
0 коментара:
Постави коментар